Legenda tumači da su ove mitske junakinje živjele na obalama Crnog mora. U toj priči su bile upamćene po velikim vojnim podvizima, no, ipak su znale gubiti od najvećih helenskih junaka poput Herakla, Tezeja i Ahila. Ime im najvjerojatnije potiče od riječi "amazoje" što znači "bez prsa", jer su navodno odsijecale ili spaljivale desnu dojku da im ne smeta prilikom pucanja iz luka. Druge mogućnosti su iranski etnonim "ha-mazan" iliti ratnici, a moguća je i druga iranska riječ "ama-janah", tj. ubijanje i plodnost.
Prvotno su jahale na konjima, bile su vrsne u luku i strijeli, oblačile su krzno od divljači, a najubojitije oružje im je bila bojna sjekira. Mitovi navode da bi se prilikom svetkovina plodnosti spajale s plemenom Gargareanaca, pa bi dijelili djecu ovisno o spolu. Tri najpoznatije Amazonke su Hipolita (ubio je Heraklo), Antiopa (oženio je Tezej) i Orejtija (Antiopina sestra). Po Homeru su bile saveznice Trojanaca u ratu protiv Ahajaca. Nikada nije otkrivena država Amazonki što daje pravo mnogima da ih proglase legendom. Po starim spisima locira ih se u Pontusu, današnjoj Turskoj. Herodot ih je zvao drugačijim imenom, ubojicama muškaraca iliti Androktonejkama, te da su same sebe nazivale Ojorpatankama. Kako su popriličan broj puta spomenute u literaturi i legendama onog vremena (više puta od Isusa Krista, op.a.) i kako je naknadno otkriven jedan određeni broj gradova uz znanstveno priznanje nekih mitova ne čudi da je vrlo vjerojatan stvarni povijesni značaj ovog ženskog ratničkog naroda.
Strah koji su sijale uz poštovanje dovodi do toga da su Amazonke zaštitni znak brojnih feminističkih udruga, društava itd. One su ideja vodilja brojnim istraživačima i arheolozima koji i dan danas traže tu misterioznu i drevnu zemlju. Mora se priznati da su bez obzira na vjerojatnost njihovog postojanja dobile dubok pečat u povijesti, te imaju tu posebnu počast da se po jednoj seriji koja je nastala baš po uzoru na ovu legendu, Xeni, nazvao i jedan novootkriveni planetoid u sunčevom sustavu...
0 komentari:
Objavi komentar