ALMA

Najmanje komercijalan, a po mišljenju uglednih znanstvenika i najvjerojatniji, slučaj je mongolske, odnosno, centralnoazijske inačice čovjekolikog bića po imenu Alma. Slavomir Rawicz u svojoj knjizi "The Long Walk" (Dugo pješačenje, koja je uzgred rečeno podigla veliku prašinu, 2010. snimljen i holivudski film „The Way Back“), tvrdi da je u bijegu iz gulaga (sibirskog logora, op.a.) do Indije, dugog 4000 km, naišao na mušku i žensku Almu (na slici) koji su ga otjerali od zamišljenog pravca pa je morao napraviti širok obilazak. 

U teoriji je Alma čovjekoliko, a ne majmunoliko biće, te po nekom općenitom opisu ima rijetku dlaku, mladunčad bez dlake, čunjastu lubanju, zube veličine ljudskih, jede male životinje i biljke. Sve to nam uvelike govori da je Alma u principu prilično različita od Jetija i Bigfoota. Skeptici drže da Alme ne postoje iz razloga što bi im za opstanak bio potreban velik broj pripadnika vrste, kao i to što je samo okružje vrlo nezahvalno za održavanje iste. Postoje deseci izvještaja o Almi sa svih dijelova centralne Azije, no, tu je vjerojatno i riječ o brojnim zataškanim slučajevima jer se Rusi, za razliku od Amerikanaca i Nepalaca, nisu odlučili na objavu, navodno, zbog straha od ismijavanja ostatka svijeta. Tu su i slike iz knjige "Tibetanska medicina" koje nevjerojatno podsjećaju na Almu. Ranije spomenuta Myra Shackley tvrdi da crteži iz Tibetanske medicine nisu izmišljotina, te da su razni reptili, sisavci i amfibijska bića spomenuti i skicirani u njoj zapravo stvarni i dan danas žive u prirodi. Prvo pravo svjedočanstvo dolazi iz 1430. kada je Hans Schiltberger posvjedočio o njihovom postojanju na svom putu ka Mongoliji. Postoji i više svjedočanstava u kojima djeca bez straha provode vrijeme u društvu malenih Almi. 

Razne teorije o Almama govore da su one najvjerojatnije neka vrsta neandertalaca ili homo erectusa, uz nešto "uvrnutije" teorije o tome da su Alme zapravo nepoznata vrsta majmuna ili još zanimljivije, da su genetički manipulirani ljudi koji žive u posebnim zajednicama. 


Gledajući tekst ovih triju "čovjekolikih" tema smatram da postoji vjerojatnost ovakve izgubljene karike, no isto tako moram primijetiti da nikad nije pronađen nijedan jedini materijalni dokaz, a za razliku od vjerovanja u Boga, ovdje je zbilja potreban i poneki trag i nije dovoljna čista vjera. Svojevrsno brendiranje ovih bića u želji za zaradom, te varalice koje sve ismijavaju su samo još jedan kamen spoticanja do prihvaćanja Jetija, Bigfoota ili Alme. Uz spomenuta čovjekolika bića tu su i Barmanou (Pakistan), Fear Liath (Škotska), Orang Mawas (Malezija), Yeren (Kina), Yowie (Australija).