AMAZONKE

Legenda tumači da su ove mitske junakinje živjele na obalama Crnog mora. U toj priči su bile upamćene po velikim vojnim podvizima, no, ipak su znale gubiti od najvećih helenskih junaka poput Herakla, Tezeja i Ahila. Ime im najvjerojatnije potiče od riječi "amazoje" što znači "bez prsa", jer su navodno odsijecale ili spaljivale desnu dojku da im ne smeta prilikom pucanja iz luka. Druge mogućnosti su iranski etnonim "ha-mazan" iliti ratnici, a moguća je i druga iranska riječ "ama-janah", tj. ubijanje i plodnost.  



Prvotno su jahale na konjima, bile su vrsne u luku i strijeli, oblačile su krzno od divljači, a najubojitije oružje im je bila bojna sjekira. Mitovi navode da bi se prilikom svetkovina plodnosti spajale s plemenom Gargareanaca, pa bi dijelili djecu ovisno o spolu. Tri najpoznatije Amazonke su Hipolita (ubio je Heraklo), Antiopa (oženio je Tezej) i Orejtija (Antiopina sestra). Po Homeru su bile saveznice Trojanaca u ratu protiv Ahajaca. Nikada nije otkrivena država Amazonki što daje pravo mnogima da ih proglase legendom. Po starim spisima locira ih se u Pontusu, današnjoj Turskoj. Herodot ih je zvao drugačijim imenom, ubojicama muškaraca iliti Androktonejkama, te da su same sebe nazivale Ojorpatankama. Kako su popriličan broj puta spomenute u literaturi i legendama onog vremena (više puta od Isusa Krista, op.a.) i kako je naknadno otkriven jedan određeni broj gradova uz znanstveno priznanje nekih mitova ne čudi da je vrlo vjerojatan stvarni povijesni značaj ovog ženskog ratničkog naroda. 

Strah koji su sijale uz poštovanje dovodi do toga da su Amazonke zaštitni znak brojnih feminističkih udruga, društava itd. One su ideja vodilja brojnim istraživačima i arheolozima koji i dan danas traže tu misterioznu i drevnu zemlju. Mora se priznati da su bez obzira na vjerojatnost njihovog postojanja dobile dubok pečat u povijesti, te imaju tu posebnu počast da se po jednoj seriji koja je nastala baš po uzoru na ovu legendu, Xeni, nazvao i jedan novootkriveni planetoid u sunčevom sustavu...  

Pročitaj Više

ZABRANJENA SNIMKA: Apollo 11 snimio VANZEMALJCA

Na autentičnoj video snimci koju su snimli astronauti prilikom misije Apollo 11, a koja je dugo vremena bila strogo skrivana od javnosti, jasno se vidi čovjekoliko biće kako hoda po površini Mjeseca.

Neil Armstrong i Edwin "Buzz" Aldrin bili su svjedoci ovog incidenta ubrzo nakon slijetanja Apollo 11 na Mjesec. U vrijeme kada se to dogodilo, televizijski prijenos uživo je bio prekinut na dvije minute zbog kako su tvrdili "pregrijanost kamere".

Ovo je 16mm video zapis izvornog video prijenosa uživo koji je direktno poslan američkoj vladi, ali cenzuriran za javno prikazivanje. Film je prošle godine prokrijumčaren iz neotkrivene lokacije vlade.

NASA je također objavila više od 12.000 fotografija iz programa Apollo, snimane Hasselblad kamerama koje su bile montirane na prsa astronauta. Fotografije u visokoj rezoluciji mogu se pronaći na flickr stranici "Arhiva projekta Apollo", i podijeljene su po spremnicima i odvojenim misijama.

Iako su brojne fotografije s misija Apollo digitalizirane u desetljećima nakon slijetanja na mjesec, pripremanje i organiziranje ovakve digitalne kolekcije bio je velik posao za predan tim NASA-inih djelatnika.

Proces skupljanja fotografija u arhivu započeo je prije više od 10 godina, a vodio ga je Kipp Teague sa Sveučilišta Lynchburg u SAD-u.

- Oko 2004. godine, Svemirski centar Johnson počeo je ponovno skenirati originalne spremnike Hasseelblad kamera iz projekta Apollo, pa smo Eric Jones i ja nabavljali TIFF verzije novih skenova na DVD-ima, rekao je Teague.

- Fotografije smo potom obradili kako bi ih postavili na naše stranice, popravili bismo boje i svjetlinu, i smanjili veličinu slika na oko 1000 dpi za verzije u visokoj rezoluciji, kazao je.

U kolekciji objavljenoj na flickru nalaze se fotografije s misija Apollo 7, 8, 9, 10, 11 - prvo slijetanje na mjesec, 12, 13, 14, 15, 16 i 17.

Još nekoliko neobičnih detalja s Mjeseca iz programa "Google Earth":

Evo i prikaz slijetanja na Mjesec prikazan kao video 360 (za bolji efekt koristite vaš mobitel, a za još bolji koristite virtualne naočale)

Pročitaj Više

Projekt "Plava knjiga": Intervju s vanzemaljcem

Projekt "Plava knjiga", poznatiji pod nazivom "Blue book" je kodno ime vezano za NLO aktivnosti i istraživanja. Jedna takva aktivnost je zabilježena kamerom gdje su vanzemaljcu postavljali važna pitanja u vezi našeg postojanja na planeti. Što nam je vanzemaljac poručio poslušajte u video zapisu.

Da li je ova snimka prava ili nije, prosudite sami, ali svakako je zanimljivo poslušati ovaj razgovor. Uostalom, tko smo mi da uopće sudimo je li ovako nešto stvarno ili nije uzimajući u obzir naše dosadašnje znanje o NLO-ima i naprednim tehnologijama iz drugih svjetova?

Možda ćete si u samom početku postaviti pitanje "Zašto ovaj vanzemaljac priča baš na engleskom", ali odgovor je jenostavan: "Pa zar mislite da je nekoj naprednoj civilizaciji problem naučiti naš jezik?"

Drugo pitanje bi možda bilo: "Ako su toliko napredni, zašto ne komuniciraju telepatski, nego moraju pričati", a odgovor je ovdje još jednostavniji: "Upravo zato što se oni zapravo moraju spustiti na naš nivo da bi ih mi razumjeli, jer mi nismo još toliko evoluirali da komuniciramo telepatski".

U ovom intervjuu možete čuti kako ova bića zapravo nisu vanzemaljci, nego dolaze s naše planete Zemlje. To se poklapa s teorijom da postoji napredna civilizacija koja živi u unutrašnjosti Zemlje, a također se poklapa i s teorijom da je zapravo nemoguće izaći iz Zemljine atmosfere, pa je to povezano i s lažnim slijetanjem na Mjesec koji se zapravo nikada nije dogodio nego je snimljen u studiju.

Nadalje, kaže da su oni iz budućnosti i da su evoluirali od nas, a da je njihov trenutni zadatak ovdje da nadgledaju, jer su dokazi o postanku uništeni tijekom nuklearnih ratova. Također je samo nekolicina preživjela, njihovi pretci, koji su se povukli u unutrašnjost Zemlje i tamo nastavili život.

Kada ga pitaju za smisao života, on odgovara da ne zna smisao života (nije to pravo postavljeno pitanje), nego zna prirodu života, jer je smisao subjektivan, a priroda objektivna realnost. Na pitanje što se događa kada umremo, on odgovara da je smrt ljudsko shvaćanje života, te da takvo ne postoji. Kaže da smo iskusili i da ćemo iskusiti svaku instancu koju mi nazivamo životom, to je poanta. Svi smo mi ista instanca života, odvojeni nečime što mi nazivamo smrt.

Na pitanje kako je stvoren Svemir i zašto je stvoren tako savršeno za nas, on mu odgovara da postoji bezbroj Svemira, svaki sa različitim fizičkim svojstvima.

Još jedno od važnih pitanja koje mu je postavljeno je zašto smo mi sebe uništavali nuklearnim ratovima, na što mu on odgovara da je to zbog političkih i religijskih dogmi te da su to korijeni svih velikih sukoba naše vrste. Nadodaje da u sljedećem stoljeću države koje imaju pristup oružju za masovno uništenje su upravljane dogmama i da će zbog toga naša vrsta biti uništena.

Pročitaj Više

Otkrivene metalne knjige u JORDANU

Ovi artefakti bi mogli biti najstariji otkriveni kršćanski zapis ikada, pojedini dijelovi stari su i preko 2.000 godina! Nažalost, država Izrael je cijelu kolekciju uspijela "oteti" iz ruku Jordanaca i sve čuvaju u sefu daleko od očiju javnosti zbog povjerljivosti sadržaja.

Grupa od 70. knjiga s 5-15 metalnih stranica je otkrivena između 2005. i 2007. godine u aridskoj dolini u sjevernom Jordanu. Pećina je ostala otvorena nakon poplave te su istraživači prvo otkrili brojne židovske simbole što ih je navelo na daljnju potragu.

Beduin koji ih je pronašao sadržaj je prodao izraelskom beduinu koji ih je prokrijumčario preko granice i tako je cijelokupno otkriće savršilo u izraelskim rukama.

Izraelski beduin pak tvrdi da je sve bilo u vlasništvu njegove obitelji već 100 godina što ne pije vodu jer su jordanski stručnjaci u kratko vrijeme već vidjeli knjige i protumačili njihov sadržaj. Ziad Al-Saad, direktor jordanskog ministarstva za starine tvrdi da se u njima nalazi sadržaj napisan neposredno nakon Kristovog raspinjanja što bi ih po važnosti diglo i iznad svitaka s Mrtvog mora.

David Elkington, znanstvenik drevne religiozne arheologije, tvrdi da bi ovo zapravo moglo biti i najvažnije otkriće kršćanstva ikada. Ukoliko probiju kod vjeruje da će sve biti puno jasnije jer je već uspio dekodirati dio koji govori o mesiji.

Philip Davies, profesor Starog zavjeta na Sheffieldskom sveučilištu, bio je posebno iznenađen otkrićem. On je uvidio da je ovo najstariji spomen Kristove grobnice i križa kao oznake u kršćanstvu. Njega je posebno zainteresiralo to što je iza grobnice zidina grada Jeruzalema što taj grad povezuje sa raspećem.

Uzevši sve u obzir ovo je možda najveće otkriće kršćanstva ikada i s pravom se pitamo zašto izraelska vlada ne dopušta pristup spisima i da li u svemu stoji neko sasvim novo otkriće koje će u potpunosti izmjeniti pogled na Bibliju?

Pročitaj Više

Za vrijeme mise kip Isusa otvorio oči!

Portal Adimensional koji se inače bavi paranormalnim fenomenima, prije nekoliko je dana objavio snimku navodnog čuda - kipa Isusa Krista koji otvara oči. Kontroverznu je snimku vidjelo dva milijuna ljudi...

Vlasnik Adimensionala Ivan Escamilla kune se kako su snimku pregledali brojni stručnjaci, svećenici, kipari i profesionalaci iz područja specijalnih efekata te kako su svi oni uvjereni da snimka nije lažirana.

Video je inače snimljen u jednoj od crkava u meksičkoj državi Coahuila de Zaragoza, a prikazuje trenutak u kojem kip razapetog Isusa Krista prvo otvara, a onda i natrag zatvara oči, prenosi britanski Mirror.

No, biskup u čijoj se biskupiji nalazi crkva izričito je odbio pregledati snimku i nazvao je lažnom pa se to smatra i službenim stavom Crkve. Vjernici su podijeljeni. Neki je nazivaju čudom, a drugi bogohuljenjem. Vi pak procijenite sami.

Inače, ovakve i slične pojave na mjestima gdje se ljudi mole i gdje ne bi trebalo biti paranormalnih ili demonskih manifestacija, znaju se ponekada dogoditi upravo tamo gdje bi ih najmanje očekivali. Često se ovakve pojave pripisuju opsjednućima, odnosno ukletim mjestima.

Također i na duhovnim obnovama se mogu vidjeti razna prisustva demonskih opsjednuća ljudi, pa se tako nekima kralježnica savija unatrag pod kutom od 90 stupnjeva što je medicinski neobjašnjivo, djeca koja doslovno reže i govore na stranim jezicima prilikom istjerivanja, klupe na kojima sjede ljudi doslovno krenu levitirati itd.

Demoni se znaju prikazati i u ljudskom obliku, to nije ništa novo. I u Bibliji piše kako je Isusu prišao fin gospodin koji ga je pokušavao zavesti, a taj fin gospodin je zapravo bio sam Sotona.

Ovdje se svakako mogu postaviti dva pitanja, je li ova snimka uređena, tj. da li je netko ubacio efekte i napravio animaciju, a ako nije, da li se onda radi o ukletoj crkvi jer navodno postoje i takve crkve u kojima se događaju čudne stvari. Prosudite sami.

Još jedna slična snimka nastala puno ranije:

Pročitaj Više

DEVONSKI VRAG

Godina 1855., odnosno njezini siječanj i veljača, zapamćeni su po vrlo oštroj zimi. Jasno, ta zima nije ono zbog čega ovo navodim, već petak 9. veljače. Tada je devonski okrug u Engleskoj, odnosno desetke sela i praktički sva dvorišta pohodilo biće koje je ostavilo tragove u obliku kopita.  

Cijela sela su sljedila tragove koji su se konstantno nastavljali. Jasno, sad bi velika većina ljudi ustvrdila da je to mogao biti i jarac, no, ovdje baš i nije tako jednostavno. U ovom slučaju je iznimka da se kopito otiskuje kao da noga slijedi nogu u jednom jedinom redu, odnosno, govorimo o pravocrtnom hodu. Također, mjerenjem je utvrđeno da su koraci u svim selima potpuno pravilni, tj. da je identičan razmak između ama baš svakog koraka. Postojale su brojne teorije o podrijetlu stopa u to vrijeme, od magaraca s jednom nogom do jazavaca. Početkom 1980-ih bio je aktualan slučaj pokolja ovaca i janjadi. Mačkolika zvijer je "ludovala" istim područjem tih godina i po nekim detaljima podsjeća na mnogo stariju zvijer. U novijem slučaju je to 99% neka vrsta mačke što kategorički odudara od starog opisa. Za mene je najvjerojatnije da je stare otiske radila skupina ljudi s dvije usijane potkove i metrom (problem predstavljaju tragovi po zidovima i krovovima koji nisu oštećeni, no i to se da napraviti), a problem kod toga je eventualni motiv cjelokupnog igrokaza. Srećom ili nesrećom, tu je uvijek i ona posljednja "slamka spasa", tj. nimalo popularna mogućnost da je nečastivi zbilja posjetio Englesku. 

Pročitaj Više

AVEBURY

Poznata lokacija je i Avebury koji očarava time što okružuje čitavo selo u engleskom okrugu Wiltshire. Star je preko 5.000 godina i graditelji su nepoznati. Pokriva 11,5 hektara, a vanjski opkop bio je viši od dvokatnice. Zanimljivo je i to kako su graditelji prema današnjim arheolozima lomili kredu u brdima pijucima od srnećih rogova što podsjeća na Egipat i gradnju piramida kamenom. 60-tonski blokovi su tako milje i milje prošli na drvenim saonicama što samo po sebi izgleda smiješno i naivno. I šumu su morali krčiti da bi te saonice uopće mogle proći. 1938. su mještani htjeli vratiti jedan kamen u krug, a za takav podvig im je trebalo pet dana i dvanaest ljudi s čeličnom užadi. Treba dodati da je to bio najmanji kamen u nizu, te da je životni vijek graditelja vjerojatno bio kratak i da su ga cijelog posvećivali ovom poslu. Sve je to vrlo nevjerojatno i misteriozno pa svatko ima pravo sumnjati u podrijetlo graditelja, naročito uz saznanje da sa Stonehengom i ostalim epskim mjestima čini mrežu zmajevih linija. Nedostatak ikakvog pisma, različit način izgradnje, kao i oblika u Engleskoj i Škotskoj, razlika u prostornoj blizini različitih monolita su samo neka od objašnjenja zašto znanstvenici nemaju nikakvih saznanja o ovome. Nedostatak otpada ili materijala gradnje govori da je ovo vjerojatno bila neka vrsta svetišta prema kojem se i posebno postupa. Alexander Thom, bivši profesor građevine na Oxfordu, pak tvrdi da ovo nisu kameni krugovi, nego kameni prsteni. Graditelji su namjerno izbjegavali oblik idealnog kruga, pa su samim time elipsasti, jajoliki ili spljošteni prstenovi. Ako su u pravu, to dovodi do saznanja da su ljudi znali za geometrijske oblike dvije i više tisuća godina prije Pitagore.  



Poput već viđenih skica diljem svijeta od 14. stoljeća katolici po volji Boga uništavaju nalazište, a najveći kamen je postao grobni spomenik putujućem brijaču. Kamenje su zalijevali vodom nakon što bi ga zagrijali na vatri i onda su takve krhotine koristili kao građu kuća. Tako danas prilikom posjeta možemo prepoznati samo 154 kamena od originalnih 600. Ono što je ipak obećavajuće je da stav službene arheologije odbacuje brojne teorije o namjeni ovog mjesta zbog "nedostatka dokaza" te sve hrabrije istraživače nazivaju "pseudoarheolozima". Inače je takav stav rijetkost jer se gotovo sva misteriozna mjesta automatski povezuju s najčešće prilično bizarnim idejama pa su piramide grobnice faraona iako mumije nisu pronađene, majanski astronaut je nastao iz "dokolice", a velike linije koje povezuju drevna mjesta plod su slučajnosti. Genijalno je kako nikome ne pada na pamet da je transport građevnog materijala, stotine godina izrade i nepoznata tehnologija možda zapravo dokaz drevnim i iznimno razvijenim civilizacijama. Avebury je tipični primjer tome da zapravo tek spoznajemo što je "pjesnik htio reći"...  

Pročitaj Više

Jantarna Soba

Velika potraga za čak 350 miliona eura vrijednim blagom

Njemački i ruski arhitekti su 1701. godine počeli sa izgradnjom veličanstvene sobe ispunjene jantarom (ili ćilibar, fosilna smola, koja se upotrebljava za izradu nakita i lakiranje) i ostalim draguljima kako bi je predstavili pruskom Kralju. Soba je 1717. godine konačno završena i predstavljena Petru Velikom, čija je supruga naredila da se u nju doda još više dragulja, te da se ista prebaci u drugu palaču. Nakon toga, legendarna Jantarna soba je imala još nekoliko putovanja do Drugog svjetskog rata…

1941. godine soba je bila u Tsarskoye selu, koje su napali i opljačkali nacisti. Iako su postojali određeni napori da se Jantarna soba sakrije, Njemački vojnici su je ipak pronašli, demontirali i odnijeli u Königsberg, u Njemačkoj – gdje joj se izgubio svaki trag.

Nakon teških zračnih napada 1945. godine, vjerovalo se da je soba spaljena u jednom dvorcu, jer je u službenim zapisima pisalo da su pronađeni ‘žuti’ izgoreni ostaci. Međutim, mnogi ljudi su nagađali da je soba možda preživjela, ali se samo izgubila. Jedna od najpopularnijih teorija kaže da su je nacisti prevozili preko Baltika, kada je brod potonuo i ostavio je na dnu mora. Najmanje jedan dio prostorije je čak i pronađen, a navodno je bio ratni trofej koji se vratio u Rusiju.

Zbog svoje jedinstvene ljepote, Jantarna soba, čija se današnja vrijednost procjenjuje na cca 250 miliona dolara, se prije rata nazivala ‘osmim svjetskim čudom’, a iako njezina sudbina može zauvijek ostati tajna, mnogi lovci na blago još uvijek ne odustaju od potrage.

Uz pomoć originalnih crteža i starih crno-bijelih fotografija, Replika Jantarne sobe je napravljena 2003. godine, a posvećena je Vladimiru Putinu i njemačkom kancelaru Gerhard Schröderu tokom proslave 300-te godišnjice grada Sankt Peterburga.

Nazvana je “osmim svjetskim čudom”. Veličanstvenu Jantarnu sobu, poklon pruskog kralja Friedricha Wilhelma I. ruskom caru Petru Velikom, nacisti su ukrali tijekom Drugog svjetskog rata, ali je 1944. godine “izgubljena” pa potraga za njom traje već 70 godina. No ta je potraga ovih dana dobila novi zamah jer njemački umirovljenik Karl- Heinz Kleine (68) i njegovi prijatelji iz grada Wuppertala na jugu industrijske oblasti Ruhr tvrde kako su na tragu toga basnoslovno vrijednog ruskog blaga. Jantarna soba bila je najveće umjetničko djelo napravljeno od jantara, piše Jutarnji.hr.

– Wuppertal ima velik broj podzemnih bunkera i tunela koji nikad nisu pretraženi u potrazi za Jantarnom sobom. Počeli smo tragati za mogućim skrivenim mjestima ovdje – izjavio je Karl-Heinz Kleine novinarima koji zadnjih dana opsjedaju Wupperthal. Jer, bez ikakve sumnje, Jantarna soba najdragocjeniji je umjetnički komad koji su nacisti ukrali tijekom Drugog svjetskog rata, a da pritom nikad nije pronađen. O sudbini umjetničkog blaga, čija se vrijednost procjenjuje na oko 350 milijuna eura, postoji niz pretpostavki i teorija zavjera.

Obložena draguljima

Jantarna soba je upravo ono što joj ime kaže: velika, šest tona teška soba od jantara, ukrašena zlatnim listićima, dijamantima, smaragdima, žadom, oniksom i rubinima. Njezina je gradnja počela 1701. godine i originalno se nalazila u dvorcu Charlottenburg u Berlinu. Bila je djelo njemačkog kipara Andreasa Schultera i danskog obrtnika Gottfrieda Wolframa, koji su radili do 1707. godine kada su njihov rad nastavili Gottfried Turau i Ernst Schacht. Kada je ruski car Petar Veliki vidio sobu, bio je toliko oduševljen da mu ju je 1716. godine Friedrich Wilhelm I. poklonio u znak savezništva Prusije i Rusije protiv Švedske.

Jantarna soba stigla je u Rusiju brodom, zapakirana u 18 velikih sanduka, a zatim je postavljena u Zimski dvorac u Sankt Peterburgu. No 1755. godine prema želji Petrove kćeri Elizabete prebačena je u Jekaterinski dvorac u Carskom selu. – Kada je 1770. godine posao bio gotov, soba je bila blještava. Bila je osvijetljena sa 565 svijeća čije se svjetlo reflektiralo na sjajnoj pozlati jantara i iskrilo na ogledalima, zlatu i mozaicima – zapisali su povjesničari Konstanin Akinsha iGrigorij Kozlov.

Jantarna soba bila je ruski ponos sve do 1941. godine. Iako nisu ušli u Sankt Peterburg (tadašnji Lenjingrad), nacisti su na početku opsade toga veličanstevnoga grada opljačkali Carsko selo, koje se od 1937. godine zvalo Puškinovo. Tako je njihov plijen postala i Jantarna soba, koju su za 36 sati rastavili na komade i spakirali u 27 sanduka. Prema naređenju Ericha Kocha, nacističkog zapovjednika za Istočnu Prusiju, sanduci su brodom prebačeni u grad Königsberg na Baltičkom moru. Soba je zatim ponovno postavljena u muzeju dvorca u Königsbergu. Kako je direktor muzeja Alfred Rohde bio veliki zaljubljenik u jantar, najprije je istraživao povijest sobe, a zatim je izložio. No, potkraj 1943. godine, kada se već nazirao kraj rata, Rohdeu su savjetovali da ponovno razmontira sobu u sanduke i skloni ih na sigurno. U kolovozu 1944. godine, u žestokim savezničkim bombardiranjima, kada je Königsberg pretvoren u ruševine, gubi se trag glasovitoj sobi.

Kako je teško povjerovati da je šest tona jantara moglo tek tako nestati, mnogi povjesničari već desetljećima pokušavaju riješiti misterij. Prva se pojavila teorija da su sanduci s jantarom uništeni tijekom bombardiranja 1944. godine, što i danas zastupaju mnogi povjesničari. Drugi smatraju kako su sanduci još uvijek u gradu koji je nakon rata promijenio ime u Kaljiningrad. Ima i onih koji smatraju da su sanduci ukrcani na brod koji je potonuo na dno Baltičkog mora. Prema jednoj od esktremnijih teorija, Staljin je zapravo sačuvao originalnu Jantarnu sobu, dok su nacisti ukrali kopiju.

Pročitaj Više

Kristalne Suze

1996. godina je za Libanon kao i za gotovo sve znanstvene krugove donijela nešto sasvim novo i neistraženo. Naime, dvanaestogodišnja Hasnah Mohamed Meselmani je plakala pri čemu je padalo sedam suza u prosjeku. To ne bi bilo nimalo zanimljivo da suze nisu ni manje ni više nego od kristala. Iako su sami kristali oštri poput stakla, oči male Hasnah nisu nimalo ozlijeđene. Doktori koji su je pregledali, kao i razni znanstvenici, utvrdili su da su suze vjerodostojne kao i cijeli slučaj. Zatim je u razgovoru rekla da je za suze "kriv" Maitreya kojeg je vidjela u snu u obliku bijelog viteza. On je potvrdio svoj drugi dolazak (budistički mesija, op.a.). Centar zbivanja u arapskom kao i u cijelom svijetu postala je mala djevojčica kojoj se život nakon toga nepovratno promijenio. Nedugo nakon toga djevojčica priznaje prijevaru pod velikim pritiskom zajednice. Mnogi hodočasnici su ostali poprilično šokirani i razočarani takvim izjavama Hasnah. Ostaje naravno ogroman veo tajne nad slučajem. Danas ne želi potvrditi način na koji je prijevaru izvela, a snimke brojnih tv kuća iz prilično jasnog kuta svjedoče stvaranju suza. Također, zanimljiva je i iznimna vjerodostojnost curenja suza koja nikako ne može biti lažna. Djevojčica isto tako nije nikad čula za Maitreyu kojeg su prepoznali brojni stručnjaci prilikom opisa njezinog sna. Interesantna je i rečenica koju joj je uputio u snu: "Uvijek ću biti s tobom, čak i kada me ne vidiš... ". On ju je na taj način upozorio na nesreću koja će se dogoditi ako obitelj ne izađe iz kuće. Brat je ostao unutra unatoč upozorenju, te je sljedeći dan doživio prometnu nesreću iz koje se ipak izvukao s manjim povredama. Tako je i ovaj slučaj vjerojatno zataškan bez pravih mogućnosti istraživanja, što nam govori da i arapski svijet to radi po uzoru na kolege iz SAD-a, i to bez njihovog konkretnog prisustva (ili mi samo tako trebamo misliti, op.a.). 

Pročitaj Više

EGZORCIZAM dali zbilja postoji ?

"Đavolje opsjednuće" u principu označava cjelinu psihofizičkih pojava, neobičnih i uznemirujućih, što otkrivaju u osobi nazočnost jedne druge osobe obilježene crtama zloga. Takva osoba pokazuje stanje agresivnosti koje je izraženo bijesnim psovkama, u neobuzdanom nasilju i napadima bjesnila koje je često popraćeno besramnim ponašanjem. Svaki spomen svetoga i sakralnoga izaziva strah, odbijanje i prezir. Ovo je jedna od službenih definicija fenomena.Crkva navodi kako opsjednuti posjeduju i nadljudske sposobnosti, govore njima nepoznate strane jezike, imaju znanje o budućim stvarima, mogu čitati tuđe misli, posjeduju ogromnu tjelesnu snagu, mogu lebdjeti, a iz tijela ili iz okolnih predmeta mogu izlaziti i ispadati čavli, kamenčići ili insekti. Opsjednute osobe mogu utjecati na stvari oko sebe tako da se one počnu same pokretati ili micati. Osim ovih simptoma mogu se pojaviti i druge tegobe koje se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalošću i općom nezainteresiranošću. Zbog ovakvih navoda je Arthur Conan Doyle smatrao Daniela Dunglasa Homea opsjednutim. Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu). Egzorcizam istjeruje tog zlog duha iz osobe putem provođenja rituala iz Rimskog obrednika koji je stoljećima propisan i izgovara se ponajviše na latinskom (moguće objašnjenje pogledajte u poglavlju kimatika, op.a.). Prema katoličkoj crkvi egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa i Vatikana što ima itekakve logike pošto je jedini dovoljno mjerodavan.  

Anneliese Michel ( Emily Rose )

Egzorcisti pravog početka egzorcizma trebaju stupiti u kontakt s demonima – moraju poznavati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako je više demona u osobi treba svakoga istjerati posebno, što može produžiti vrijeme egzorcizma. Zanimljivo je pitanje je li kod egzorcista bitnija čvrsta vjera ili savršeno poznavanje svog posla. Oko toga se uvijek lome koplja kada je u pitanju proučavanje pojedinih slučajeva. Tu je i jako tanka linija između potrebe za egzorcizmom i liječenjem, pa u tom slučaju dolazi potreba za medicinskim osobljem na licu mjesta. Ukoliko bi se mene pitalo, idealna solucija je da svećenik egzorcist ima diplomu medicine. Još jedna bitna činjenica je što Vatikan nema preveliku toleranciju prema medijskom eksponiranju događaja pa ne postoji prevelika svjesnost o svemu u javnosti.

  

Brojne egzorcizme smo imali prilike vidjeti samo u raznim holivudskim produkcijama. Teško bi bilo predočiti sam čin egzorcizma da nije filma Egzorcist, Egzorcizam Emily Rose ili sličnih. Autor gore navedenog stručnijeg opisa egzorcizma, Elizabeta Vilenica, iznosi jedan primjer iz SAD-a po svjedočanstvu pastora koji je izvršio egzorcizam. Taj pastor Prince je za vrijeme propovijedi osjetio snažnu prisutnost Duha Svetoga, a pijanistica, za koju su kasnije doznali da u braku vodi perverzan život, počela je otegnuto zavijati, dizati ruke u zrak i pala je kao mrtva na zemlju. Prince je pozvao demona da mu otkrije svoje ime, a on je rekao da se zove Laž. Nakon duge bitke demon je izašao, žena je hroptala, ispao joj je jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala. Ali u njoj je ostao još jedan demon i nju je kasnije spopao napad bjesnila. Trgala je odjeću s tijela i pokušala razodjenuti prisutne ljude. Ljudi su je čvrsto držali i vezali konopcima, ali ona je sve to nadvladala. Nakon dvosatne borbe demon je izišao, a ona je zahvaljivala Bogu za oslobođenje. Kako Vilenica dalje objašnjava, egzorcist se u imperativu obraća zapovjednim tonom zloduhu najčešće riječima: "U ime Isusa Krista izlazi iz ove osobe". Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga. Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima. U prijevodu, svećenik je neka vrsta primopredajnika Duha Svetoga. Ja bih osobno jedan bitan dio potražio u izgovoru određenih riječi nabijenih energijom. Sa znanstvene strane, opsjednute osobe su shizofreničari, podvojene ličnosti i sve što treba da bi se lakše objasnio ovaj fenomen. Najčešće je to kompot međusobno teško mogućih psihičkih stanja osobe koja je u principu zrela za ludnicu i psihijatre. Znanstvenici su i sami potvrdili da ne bi trebalo biti moguće u jednom trenutku imati toliki broj psihičkih poremećaja, ali eto – egzorcizam je iznimka koja potvrđuje pravilo. Obavljene su i brojne studije o samom egzorcizmu, a glavni zaključak je da ne postoji medicinska kvalifikacija "poremećaja" što znači da dijagnoza gotovo nikada nije istovjetna. Pojedini psihijatri su htjeli u medicinske priručnike ubaciti riječ "zlo" kao opis – tijekom opsjednuća opsjednuta osoba iz nekog nepoznatog razloga postane zla i ispoljavaju se sve negativne strane. Iako je sve ostalo nejasno, doktori bi različite psihijatrijske poremećaje koji se kasnije javljaju samo naveli kao dodatne simptome ispoljavanja zla zbog nepoznatog uzroka. Ukoliko smatrate da je ovo objašnjenje iole definirano, onda vjerojatno studirate medicinu. Terry O'Sulivan iz Engleske tvrdi da uz suradnju sa svojim duhovnim vođom istjeruje demone i zle vile, te pomaže dušama da odu u duhovni svijet. Prisustvo vraga je, po njemu, uočljivo shizofrenijom i konstantnom nervozom koja je neobjašnjiva kod konvencionalnog doktora. Milijuni ljudi su u svojoj tinejdžerskoj dobi imali želju da se "poigraju" prizivanjem duhova na spiritističkoj ploči. Terry smatra da su duhovi pri njihovom dozivanju prilično simpatični i voljni pomoći sve dok ne shvate da su mrtvi. Ovo je tipičan primjer kako se na simulaciji egzorcizma može pristojno i zarađivati. Terry je zastupljen i na internetu, najviše zbog toga što je svojedobno bio prvi privatni egzorcist, i ako vas nešto više zanima lako je za pronaći na netu. Javnosti je najpoznatiji je slučaj Anneliese Michel koja je 1976. umrla u strašnim mukama isključivo zbog neuspješnog ili čak neobavljenog egzorcizma. Doktori su je jako dugo držali pod svojom jurisdikcijom, a kada su digli ruke od svega u slučaj su ušli svećenici nakon čega Anneliese umire. Kasnije su svećenici završili na sudu, zajedno s njezinim roditeljima. Ukoliko Vas zanima kako zvuči opsjednuta osoba možete pogledati snimke tog egzorcizma. Vratimo se mi na znanstveno objašnjenje ovog fenomena. Ono što odmah upada u oči je to da svećenici gotovo uvijek svojim metodama uspijevaju pomoći nesretnoj osobi dok medicina nije pronašla lijek za takvo shizofrenično ponašanje. To je po mom mišljenju ključan dokaz da su u sve upetljani neki "viši" fenomeni s kojima se ipak ne valja poigravati ako niste iznimno stručni. 

Pročitaj Više

Postoje li drugačije forme života ?

Mogucnost postojanja vanzemaljske ili drugacije forme života predvidio je još 1961. Dr. Frank Drake svojom poznatom Drakeovom jednadžbom kojom je utvrdio da samo u našoj
galaksiji postoji preko 10.000 planeta koji imaju sposobnost komunikacije sa Zemljom.

NASA je 2010. dokazala tu tvrdnju otkrivši u Kaliforniji bakteriju koja molekule fosfora mijenja arsenom, a ne ugljikom, vodikom, dušikom, kisikom, sumporom ili fosforom. Samim time je promijenjena paradigma da je apsolutno nemoguce bazirati život na bilo cemu osim ugljiku. To je osiguralo put hipotezama o širini postojanja vanzemaljskih vrsta.

Najpoznatiji takav primjer su organosilikoni koje znanost konstantno ispituje. Silicij je kemijski element koji uz ugljik najbolje pohranjuje informacije, pa stoga ne cudi kako brojni
znanstvenici vjeruju upravo u mogucnost postojanja silikonskih vanzemaljaca. Kako su zapoceli pokusi s racunalnom tehnologijom možda dobijemo i silikonske robote upravo na Zemlji. Ispitivanja su u samom zacetku. Dušicno-fosforna kombinacija također može stvoriti inteligentan život. Za njegov razvoj bi bila idealna atmosfera od amonijaka na planetu poput Urana ili Neptuna. Složeni spojevi koji ukljucuju amonijak, metan, ugljik, flor ili soli su također prema nekim znanstvenicima mogucnost koja ne bi trebala biti iskljucena. Za kraj su tu bica od prašine bilo kakvog sastava ili plazme.

Sam izgled bica je prilicno promoviran kroz SF literaturu. Tako poznajemo bica kao što su Alieni s kiselinom umjesto krvi. Culi smo i za razna bica od stijenja, kristalno bice iz
Zvjezdanih staza koje boravi u samom svemiru, mjenjolike od neke vrste želatine, racunalna bica koja žive samo unutar podatkovne strukture, bica sazdana od svjetlosti i munje, duhovna bica, bica pomaknuta u fazi, mineralna bica, bica sazdana od prostor-vremena, od crne materije... Uglavnom, razumijete koja je poanta – Sve je moguce!

Pročitaj Više

INDIGO DJECA

Znacenje koji stoji iza pojma Indigo djeteta je "dijete višeg stupnja evolucije", a danas je narocito popularno u New Age zajednici. Ova djeca su tako daleko naprednija u svimsegmentima života, puno brže se snalaze u kontaktu s ljudima i njihova uloga je ubrzavanje transformacije u sve bližoj promjeni covjecanstva, odnosno prelasku na viši nivo postojanja iliti cetvrti denzitet. Aura ove djece je indigo boje. Pojam je skovala Nancy Ann Tappe 1982. u knjizi "Understanding Your Life Through Color" (Razumijeti vlastiti život kroz boju). Nancy je inace poznati vidovnjak i medij, te se bavi proucavanjem aura koje vidi bez mehanickihpomagala. Krajem 70-tih godina prošlog stoljeca pocela je viđati sve više djece s indigo aurom pa je pocela vjerovati u transformaciju covjecanstva. Bracni par Tober je krajem 90-tih izdao knjigu o Indigo djeci i to se smatra prvim veliki komercijalnim probojem teorije. Pošto su sadržaj knjige dobili kanaliziranjem putem vanzemaljca Kryona ne treba previše navoditi što službena znanost misli o ovom konceptu.Kako prepoznati Indigo dijete? Takva su djeca osjetljivija, senzibilnija, iznimno snažnog karaktera i želje za promjenom svijeta u kojem živimo. Pošto su sama po sebi empaticna izanimaju ih misterije, paranormalno i okultno, a iznimno odbijaju autoritete i podjarmljenost mogu komotno sebe okarakterizirati kao takvog :D Jedino još nisam provjerio svijetlim li neonskim bojama. Šalu na stranu, depresivan nisam niti imam nocne more što je završna karakteristika.

Znanstveni element za proucavanje ovakvog tipa djece bi trebao biti ADHD iliti hiperaktivnost uz autizam, što svakako i jest u ogromnom porastu, no ja osobno mislim kako
je to plod hrane i flourirane vode prije nego nekakve velike buduce transformacije. Doktori su mi cak interesantni jer ne napadaju ovaj fenomen onako bucno kako napadaju i ostale iako postoji ista, a možda cak i manja kolicina dokaza o njemu. To je savršen teren za daljnje ispitivanje jer su Indigo djeca dobila znanstveni kredit kakav rijetko koji fenomen ima i ovo je pravo vrijeme da se obave široka ispitivanja koja bi svojim pozitivnim rezultatom pomogla djeci koja svoj ADHD i autizam moraju lijeciti velikim brojem neprovijerenih i štetnih lijekova farmaceutske mašinerije. 

Fenomen je za kraj najbolje opisao Nick Colangelo s Iowa sveucilišta koji je sve povezao s ogromnim brojem knjiga, prezentacija, radionica i videa što njihovim autorima omogucava veliku i nesmetanu zaradu. Kada samo pogledamo tko se sve bavi fenomenom jasno je da u
ovoj tvrdnji ima podosta istine.

Pročitaj Više

Porsche Spyder

Jedan od najpoznatijih i definitivno kultnih glumaca, "Buntovnik bez razloga", James Dean bio je najistaknutiji subjekt prokletstva koje je možda i najviše medijski eksponirano u skorijoj povijesti. Porsche Spyder (poznat i kao "Malo kopile"), kojeg je nabavio 1955., bio je vrlo nezgodna akvizicija u njegovom (nakon kupnje vrlo kratkom, op.a.) životu. Nakon samo petnaestak dana umire u frontalnom sudaru, a nije ni slutio da je auto vec i prije dolaska na sajam na kojem ga je kupio bio "proklet". Nekoliko mehanicara se bilo ozlijedilo na autu prilikom sastavljanja, a doticni događaji su se smatrali nesrecama.

Nakon fatalnog sudara karambolirani auto kupuje George Barris, koji je i prije imao iskustva s istim, pa je odlucio otkriti da li je u pitanju prokletstvo. Poslije preuređenja, auto prodaje dr. Williamu F. Eschrichu (iako mi osobno i nije jasno zašto mu je prodaja pala na pamet ako je vec sumnjao da je auto proklet, op.a.). Prijenosnu osovinu auta otkupljuje dr. Carl McHenry, Estrichov prijatelj. Pri prvoj test vožnji oba doktora doživljavaju nesrecu. Estrich prilikom prevrtanja auta ostaje paraliziran, McHenry pogiba zabivši se u drvo. Novi kupac kupuje gume, gume pucaju, a "sretnik" ipak preživljava. Barris nakon svega ipak odlucuje prekinuti nesrece i auto prodaje državi Kaliforniji u svrhu promocije sigurnosti na cestama. Ono što on nije znao je da je auto sam po sebi nesreca. Prilikom držanja u skladištu izbija
misteriozni požar u kojem gori vecina automobila, i pogađate, Porsche ostaje neoštecen. Nakon toga, automobil transportiraju na jedan sajam. Vozac kamiona transportera, George Barhuis, izlijece sa ceste, ispada iz kabine, preživljava, no, auto ipak ispada iz kamiona i ubija ga. Ni ova nesreca nije bila dovoljna. Na jednoj izložbi konstrukcija zajedno s automobilom pada na djecaka u publici i, naravno, ubija ga. Sljedeca nesreca se dogodila nakon ispadanja iz kamiona prilikom još jednog transporta kada je auto teže ozlijedio par
ljudi na ulici. Na srecu, auto se raspao na jednoj izložbi i to mu je bio kraj. Bilo je pokušaja ponovnog sastavljanja, no, Barris to nije dopustio te je dovezao auto do svoje garaže.
Otvorivši kamion, bio je zaprepašten i zacuđen jer auta više nije bilo. Gdje je auto danas i tko ga je uzeo nikad nije rasvijetljeno, ali i dalje stoji da je ovo možda i najsretniji epilog ako ga netko ipak nije ukrao.

Moje razmišljanje o ovom nizu nesretnih događaja je da cak i neke astronomske mogucnostikonstantnog ponavljanja nesrece imaju svoje granice, no, moram priznati da definitivno stoji i to da su neke nesrece možda i pridodane ili preuvelicane. Bilo kako bilo, znanstveno objašnjenje za ovaj slucaj jednostavno ne postoji.

Pročitaj Više

DANIEL DUNGLAS HOME

Daniel Dunglas Home, koji se nalazi i u dijelu o levitaciji, bio je spiritist s najviše potencijala postici nešto više. Imao je zbilja zavidno širok spektar aktivnosti. Ro en je 1833. u
Edinburghu, Škotska. Kao dijete je vidio smrt vlastite majke koja je baš tada preminula u drugom gradu. Tužno djetinjstvo s tuberkulozom i preseljenje u Connecticut, SAD, ga je obilježilo za cijeli život. Teta ga je izbacila iz kuce pod uvjerenjem da je opsjednut vragom i to je bila sreca u nesreci jer je tako imao priliku razviti svoje medijske sposobnosti da bih preživio. Specijalnosti su mu bile komunikacija s mrtvima, levitacija, stvaranje sablasnog okruženja od niotkuda, mogucnost mijenjanja velicine vlastitog tijela, telekineza itd.

Zanimljivo je da te sposobnosti nije smatrao nekim pravim mocima vec pomoci prijateljskih duhova s kojima je mogao razgovarati. Home je bio i jedan od skeptika prema tuđim
medijskim sposobnostima. Zato je svoje seanse izvodio danju, pod jakom svjetlošcu ili pak vani. U jednoj od seansi je uspio dobiti i potpis Napoleona za koji je potvrđeno da je
autentican. Znanstvenici tvrde da je rješenje za njegove sposobnosti masovna halucinacija koju je bio u stanju proizvesti na neki nacin. Ono što im ne ide u prilog je to da ga je znanstveno ispitivao Sir William Crookes, jedan od najpoznatijih znanstvenika tog vremena. On je postavio harmoniku u neku vrstu kutije koja blokira magnetsku energiju. Po njemu je ona bila izvor Homeovih moci. Harmonika je zasvirala i Home je i od njegove strane
potvr en istinskim medijem. To je još samo jedna od potvrda da nisu svi mediji varalice i da u tom moru ima i istinskih medija koji zavrjeđuju pozornost. Također ga je potvrdio i Arthur Conan Doyle koji je doduše smatrao kako je Home opsjednut demonima.

Zakljucak ovog dijela je takav da neki ljudi zbilja imaju neke mogucnosti i spoznaje koje su nama strane ili prilicno daleko od naše svakodnevice. Izabrao sam baš ovo dvoje medija jer
je Blavatska možda i najsporniji medij u povijesti dok je Home možda jedini medij koji je u svoje vrijeme bio i znanstveno priznat. Pod ovim smatrajte da mu nisu uspjeli naci nijedan pravi i vidljivi nedostatak. Vjerujem da i sad postoje neki istinski mediji, no problem je kapitalizam i želja jedino i iskljucivo za samopromocijom i zaradom.

Pročitaj Više

BERMUDSKI TROKUT

Misterija je kako je taj dio Atlantika postao misteriozan

Bermudski trokut je trokutasto područje u Atlantskom oceanu na čijim su vrhovima ugrubo Miami, Bermuda i Puerto Rico.

Legenda o Bermudskom trokutu kaže da se upravo u tom području događaju misteriozna nestajanja ljudi, brodova i aviona. Broj ljudi, brodova i aviona koji su nestali ovisi o tome tko broji i postavlja granice trokuta. Površina trokuta varira od 500.000 kvadratnih milja pa sve do tri put veće površine, ovisno o mašti onog tko govori o trokutu (Neki u trokut uključuju Azore i Meksički zaljev). Tragovi misterije o nestajanju sežu čak u Kolumbovo doba. Procjenjeno je da se u zadnjh 500 godina u trokutu dogodilo od 200 do 1000 incidenata. Howard Rosenberg tvrdi da je samo 1973. godine Obalna straža primila 8000 poziva u pomoć iz tog područja, a da je više od 50 brodova i 20 aviona nestalo u Bermudskom trokutu u zadnjem stoljeću.

Rađale su se mnoge teorije koje su nastojale objasniti ova nestajanja. Ljudi sa razvijenom maštom su predlagali teorije koje su uključivale zloćeste izvanzemaljace, potomke sa Atantide, zle ljudi sa antigravitacijskim uređajima pa sve do otvaranja prolaza koji vode u druge dimenzije. Čudne magnetske anomalije i oceanske fluktuacije su omiljene među tehničarima, a skeptici se drže realnijih stvari, poput uragana, potresa, visokih valova, jakih morskih struja, oluja, pirata, tsunamija, eksplozija na brodu, kvara na avionu i sličnih ljudskih i prirodnih uzroka.

Neki skeptici čak smatraju da se ustvari tu nema što objašnjavati kad tu niti nema misterije. Broj nesreća, tj. nestajanja, nije uopće neuobičajen, uzme li se u obzir veličina trokuta, položaj i činjenica da je to prometno jako aktivno područje. Puno slučajeva nestanka brodova i aviona koji se povezuju sa Bermudskim trokutom se zapravo niti nije dogodio na tom području. Istraživači ove legende o ukletom trokutu dosada nisu dali zadovoljavajuće objašnjenje misterioznih nestanaka. Možda zato što se ništa čudno niti ne događa u ovom dijelu svijeta. Stvarna misterija je kako je zapravo Bermudski trokut postao misterija.

Moderna legenda o Bermudskom trokutu započinje nestankom 5 aviona američke mornarice 1945. godine, poznatih kao Let 19. Najlogičnija teorija koja objašnjava zašto su avioni nestali je ona koja kaže da se vođi leta Charles Tayloru pokvario kompas. Ostali avioni vježbenika nisu imai odgovarajuću opremu za navigaciju. Grupa je ostala dezorijentirana u prostoru, te su uslijed dugog leta ostali bez goriva, a s obzirom da je riječ o jako velikom području, tragedija je bila neizbježna. Nijedna misteriozna sila nije bila upletena u nestanak aviona, osim misteriozne sile gravitacije koja je djelovala na avione bez goriva.

Tokom godina, bezbroj knjiga, članaka, televizijskih emisija i dokumentarnih filmova je snimljeno o Bermudskom trokutu, bez dovoljne doze skepticizma i logičnog rasuđivanja. Možda je upravo to i razlog zašto se ogromno područje u oceanu naziva misterioznim Bermudskim trokutom.

Pročitaj Više

EKSPERIMENT PHILADELPHIJA

Jesu li 1943. godine ratni brodovi zaista bili teleportirani i nevidljivi, a posada skrenula s uma?

Eksperiment Philadelphija je navodni projekt Američke mornarice iz 1943. godine kada je prema legendi razarač USS Eldridge postao nevidljiv, dematerijaliziran i teleportiran. Brod je teleportiran iz Philadelphije, Pennsylvanija do Norfolka, Virginija, i nazad do baze u Philadelphiji. Eksperiment je navodno imao užasne posljedice, mornari bi nestajali te se opet pojavljivali, neki su i poludjeli, pa je zbog toga mornarica bila primorana obustaviti projekt.

Prema legendi, projekt je vodio dr. Franklin Reno primjenivši Einsteinovu teoriju ujedinjenih polja. Eksperiment je trebao pokazati uspješno sjedinjavanje gravitacije i elektromagnetizma u elektromagnetsko prostor-vremensko savijanje.

No, mornarica je demantirala navode da se takvo što ikad odigralo. Upravo ti demanti su potvrda teoretičarima zavjera da se eksperiment dogodio. Ali, odakle je ova priča uopće krenula?

U priči se nalaze činjenice, fikcije, spekulacije, ali i ludilo. Činjenica je da mornarica izvodi brojne eksperimente, od kojih su neki tajni. Mnogi od njih imaju za cilj naći vojnu primjenu najnovijih otkrića u fizici, kao što je i Einsteinova teorija ujedninjenih polja. Izgleda da je činjenica da je mornarica eksperimentirala s nevidljivošću 1943. godine, ali nije uspjela učiniti da brod nestane. Edward Dudgeon, koji je bio na U.S.S. Engstromu, tvrdi da su se nadali da mogu učinit brodove "nevidljivima na torpeda tako što bi ih demagnetizirali".

Dudgeon opisuje jedan od eksperimenata, te kaže kako bi posada bila na kopnu, a brod bi bio omotan velikim kabelima kroz koji bi bila puštena struja. Tako su se nadali da će poništiti magnetsko polje broda. Eksperiment je uključivao i druge radnike van vojske, te trgovačke brodove, a među mornarima se moglo čuti da će ih učiniti nevidljivim, što zapravo znači nevidljivim za torpeda.

Posada oba broda, Engstroma i Eldridgea je bila zajedno, a brodovi su bili skupa vezani. Mornari bi se zajedno družili, zabavljali i nitko nije spominjao ništa neobično, no ponekad bi svjedočili nekim spektakularnim električnim olujama, kaže Dudgeon.

No pojavio se izvjesni Marshall Barnes, koji sebe naziva 'specijanim civilnim detektivom', tvrdeći da je priča Dudgeona dezinformacija i služi za prikrivanje stvarnih Vladinih akcija. Možda, no 1999. grupa mornara sa broda Eldridge koja se okupila na proslavi su za novine Philadelphia Inquirer rekli kako im je priča zabavna, posebno iz razloga što brod nikad nije pristao u Philadelphiju. Barnes također tvrdi da može dokazati da je 'optička nevidljivost' moguća koristeći "intenzivno elektromagnetsko polje koje bi kreiralo iluziju nevidljivosti refraktirajući svjetlost". Tvrdi da je to dokazao televizijskoj mreži A&E u emisiji Unexplained, ali da se oni nisu držali dogovora. Netko bi pomislio da bi skočili na priliku da prikažu nešto tako čudesno.

Projekt Philadelphija bio je i poznat pod nazivom 'Project Rainbow' (Projekt Duga). Opsežna pretraga arhive nije uspjela naći poveznicu između projekta Duga i teleportacije ili postizanja da brod postane nevidljiv. 1940. godine kodno ime Rainbow bilo je korišteno za savez Rim-Berlin-Tokio, a planovi tog projekta su bili kako pobijediti Italiju, Njemačku i Japan. Rainbow V, plan na djelu 7. prosinca 1941., kad je Japan napao Pearl Harbor, je bio plan SAD-a kako se boriti protiv neprijatelja.

Nakon mnogo godina istražvanja, osoblje Operativne Arhive i nezavisni istraživači nisu uspjeli naći nijedan službeni dokument koji podupire tvrdnju da su se nevidljivost ili teleportacija ikad dogodile u Philadelphiji ili bilo gdje drugdje na ratnim brodovima u SAD-u.

Pročitaj Više

Vozac Autobusa 1979.god

1979.god. Vozac autobusa Trevor Pease je obavljao posao kao i inace. U prazan autobus ulaze cetiri putnika, dvije žene i dva muškarca. Otišavši na platformu, na sljedecoj stanici ulazi gospođa. Bila je obucena u leopardovo krzno, sa šeširom, torbicom i brošem dijamantom oko vrata. Strašno je slicila na dvije gospođice koje su ušle ranije. Kada je otišao naplatiti karte vidio je da nedostaje starija gospođa. Opisao im je gospođu, a mlađe putnice su šokirane rekle da znaju tko je to, te da su baš one kupile bundu. Bila je to njihova majka,
koja je nažalost umrla prije 14 mjeseci

Pročitaj Više