Poznata lokacija je i Avebury koji očarava time što okružuje čitavo selo u engleskom okrugu Wiltshire. Star je preko 5.000 godina i graditelji su nepoznati. Pokriva 11,5 hektara, a vanjski opkop bio je viši od dvokatnice. Zanimljivo je i to kako su graditelji prema današnjim arheolozima lomili kredu u brdima pijucima od srnećih rogova što podsjeća na Egipat i gradnju piramida kamenom. 60-tonski blokovi su tako milje i milje prošli na drvenim saonicama što samo po sebi izgleda smiješno i naivno. I šumu su morali krčiti da bi te saonice uopće mogle proći. 1938. su mještani htjeli vratiti jedan kamen u krug, a za takav podvig im je trebalo pet dana i dvanaest ljudi s čeličnom užadi. Treba dodati da je to bio najmanji kamen u nizu, te da je životni vijek graditelja vjerojatno bio kratak i da su ga cijelog posvećivali ovom poslu. Sve je to vrlo nevjerojatno i misteriozno pa svatko ima pravo sumnjati u podrijetlo graditelja, naročito uz saznanje da sa Stonehengom i ostalim epskim mjestima čini mrežu zmajevih linija. Nedostatak ikakvog pisma, različit način izgradnje, kao i oblika u Engleskoj i Škotskoj, razlika u prostornoj blizini različitih monolita su samo neka od objašnjenja zašto znanstvenici nemaju nikakvih saznanja o ovome. Nedostatak otpada ili materijala gradnje govori da je ovo vjerojatno bila neka vrsta svetišta prema kojem se i posebno postupa. Alexander Thom, bivši profesor građevine na Oxfordu, pak tvrdi da ovo nisu kameni krugovi, nego kameni prsteni. Graditelji su namjerno izbjegavali oblik idealnog kruga, pa su samim time elipsasti, jajoliki ili spljošteni prstenovi. Ako su u pravu, to dovodi do saznanja da su ljudi znali za geometrijske oblike dvije i više tisuća godina prije Pitagore.
Poput već viđenih skica diljem svijeta od 14. stoljeća katolici po volji Boga uništavaju nalazište, a najveći kamen je postao grobni spomenik putujućem brijaču. Kamenje su zalijevali vodom nakon što bi ga zagrijali na vatri i onda su takve krhotine koristili kao građu kuća. Tako danas prilikom posjeta možemo prepoznati samo 154 kamena od originalnih 600. Ono što je ipak obećavajuće je da stav službene arheologije odbacuje brojne teorije o namjeni ovog mjesta zbog "nedostatka dokaza" te sve hrabrije istraživače nazivaju "pseudoarheolozima". Inače je takav stav rijetkost jer se gotovo sva misteriozna mjesta automatski povezuju s najčešće prilično bizarnim idejama pa su piramide grobnice faraona iako mumije nisu pronađene, majanski astronaut je nastao iz "dokolice", a velike linije koje povezuju drevna mjesta plod su slučajnosti. Genijalno je kako nikome ne pada na pamet da je transport građevnog materijala, stotine godina izrade i nepoznata tehnologija možda zapravo dokaz drevnim i iznimno razvijenim civilizacijama. Avebury je tipični primjer tome da zapravo tek spoznajemo što je "pjesnik htio reći"...
0 komentari:
Objavi komentar