EGZORCIZAM dali zbilja postoji ?

"Đavolje opsjednuće" u principu označava cjelinu psihofizičkih pojava, neobičnih i uznemirujućih, što otkrivaju u osobi nazočnost jedne druge osobe obilježene crtama zloga. Takva osoba pokazuje stanje agresivnosti koje je izraženo bijesnim psovkama, u neobuzdanom nasilju i napadima bjesnila koje je često popraćeno besramnim ponašanjem. Svaki spomen svetoga i sakralnoga izaziva strah, odbijanje i prezir. Ovo je jedna od službenih definicija fenomena.Crkva navodi kako opsjednuti posjeduju i nadljudske sposobnosti, govore njima nepoznate strane jezike, imaju znanje o budućim stvarima, mogu čitati tuđe misli, posjeduju ogromnu tjelesnu snagu, mogu lebdjeti, a iz tijela ili iz okolnih predmeta mogu izlaziti i ispadati čavli, kamenčići ili insekti. Opsjednute osobe mogu utjecati na stvari oko sebe tako da se one počnu same pokretati ili micati. Osim ovih simptoma mogu se pojaviti i druge tegobe koje se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalošću i općom nezainteresiranošću. Zbog ovakvih navoda je Arthur Conan Doyle smatrao Daniela Dunglasa Homea opsjednutim. Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu). Egzorcizam istjeruje tog zlog duha iz osobe putem provođenja rituala iz Rimskog obrednika koji je stoljećima propisan i izgovara se ponajviše na latinskom (moguće objašnjenje pogledajte u poglavlju kimatika, op.a.). Prema katoličkoj crkvi egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa i Vatikana što ima itekakve logike pošto je jedini dovoljno mjerodavan.  

Anneliese Michel ( Emily Rose )

Egzorcisti pravog početka egzorcizma trebaju stupiti u kontakt s demonima – moraju poznavati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako je više demona u osobi treba svakoga istjerati posebno, što može produžiti vrijeme egzorcizma. Zanimljivo je pitanje je li kod egzorcista bitnija čvrsta vjera ili savršeno poznavanje svog posla. Oko toga se uvijek lome koplja kada je u pitanju proučavanje pojedinih slučajeva. Tu je i jako tanka linija između potrebe za egzorcizmom i liječenjem, pa u tom slučaju dolazi potreba za medicinskim osobljem na licu mjesta. Ukoliko bi se mene pitalo, idealna solucija je da svećenik egzorcist ima diplomu medicine. Još jedna bitna činjenica je što Vatikan nema preveliku toleranciju prema medijskom eksponiranju događaja pa ne postoji prevelika svjesnost o svemu u javnosti.

  

Brojne egzorcizme smo imali prilike vidjeti samo u raznim holivudskim produkcijama. Teško bi bilo predočiti sam čin egzorcizma da nije filma Egzorcist, Egzorcizam Emily Rose ili sličnih. Autor gore navedenog stručnijeg opisa egzorcizma, Elizabeta Vilenica, iznosi jedan primjer iz SAD-a po svjedočanstvu pastora koji je izvršio egzorcizam. Taj pastor Prince je za vrijeme propovijedi osjetio snažnu prisutnost Duha Svetoga, a pijanistica, za koju su kasnije doznali da u braku vodi perverzan život, počela je otegnuto zavijati, dizati ruke u zrak i pala je kao mrtva na zemlju. Prince je pozvao demona da mu otkrije svoje ime, a on je rekao da se zove Laž. Nakon duge bitke demon je izašao, žena je hroptala, ispao joj je jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala. Ali u njoj je ostao još jedan demon i nju je kasnije spopao napad bjesnila. Trgala je odjeću s tijela i pokušala razodjenuti prisutne ljude. Ljudi su je čvrsto držali i vezali konopcima, ali ona je sve to nadvladala. Nakon dvosatne borbe demon je izišao, a ona je zahvaljivala Bogu za oslobođenje. Kako Vilenica dalje objašnjava, egzorcist se u imperativu obraća zapovjednim tonom zloduhu najčešće riječima: "U ime Isusa Krista izlazi iz ove osobe". Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga. Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima. U prijevodu, svećenik je neka vrsta primopredajnika Duha Svetoga. Ja bih osobno jedan bitan dio potražio u izgovoru određenih riječi nabijenih energijom. Sa znanstvene strane, opsjednute osobe su shizofreničari, podvojene ličnosti i sve što treba da bi se lakše objasnio ovaj fenomen. Najčešće je to kompot međusobno teško mogućih psihičkih stanja osobe koja je u principu zrela za ludnicu i psihijatre. Znanstvenici su i sami potvrdili da ne bi trebalo biti moguće u jednom trenutku imati toliki broj psihičkih poremećaja, ali eto – egzorcizam je iznimka koja potvrđuje pravilo. Obavljene su i brojne studije o samom egzorcizmu, a glavni zaključak je da ne postoji medicinska kvalifikacija "poremećaja" što znači da dijagnoza gotovo nikada nije istovjetna. Pojedini psihijatri su htjeli u medicinske priručnike ubaciti riječ "zlo" kao opis – tijekom opsjednuća opsjednuta osoba iz nekog nepoznatog razloga postane zla i ispoljavaju se sve negativne strane. Iako je sve ostalo nejasno, doktori bi različite psihijatrijske poremećaje koji se kasnije javljaju samo naveli kao dodatne simptome ispoljavanja zla zbog nepoznatog uzroka. Ukoliko smatrate da je ovo objašnjenje iole definirano, onda vjerojatno studirate medicinu. Terry O'Sulivan iz Engleske tvrdi da uz suradnju sa svojim duhovnim vođom istjeruje demone i zle vile, te pomaže dušama da odu u duhovni svijet. Prisustvo vraga je, po njemu, uočljivo shizofrenijom i konstantnom nervozom koja je neobjašnjiva kod konvencionalnog doktora. Milijuni ljudi su u svojoj tinejdžerskoj dobi imali želju da se "poigraju" prizivanjem duhova na spiritističkoj ploči. Terry smatra da su duhovi pri njihovom dozivanju prilično simpatični i voljni pomoći sve dok ne shvate da su mrtvi. Ovo je tipičan primjer kako se na simulaciji egzorcizma može pristojno i zarađivati. Terry je zastupljen i na internetu, najviše zbog toga što je svojedobno bio prvi privatni egzorcist, i ako vas nešto više zanima lako je za pronaći na netu. Javnosti je najpoznatiji je slučaj Anneliese Michel koja je 1976. umrla u strašnim mukama isključivo zbog neuspješnog ili čak neobavljenog egzorcizma. Doktori su je jako dugo držali pod svojom jurisdikcijom, a kada su digli ruke od svega u slučaj su ušli svećenici nakon čega Anneliese umire. Kasnije su svećenici završili na sudu, zajedno s njezinim roditeljima. Ukoliko Vas zanima kako zvuči opsjednuta osoba možete pogledati snimke tog egzorcizma. Vratimo se mi na znanstveno objašnjenje ovog fenomena. Ono što odmah upada u oči je to da svećenici gotovo uvijek svojim metodama uspijevaju pomoći nesretnoj osobi dok medicina nije pronašla lijek za takvo shizofrenično ponašanje. To je po mom mišljenju ključan dokaz da su u sve upetljani neki "viši" fenomeni s kojima se ipak ne valja poigravati ako niste iznimno stručni.