
Povijest bilježi brojne ekspedicije na Himalaju isključivo zbog Jetija. Sada ću nabrojati neke najpoznatije kronološkim redom :
- 1832. god. B. H. Hodgson svjedoči da su njegovi vodiči uočili visoko i dlakavo biće, a on ga tumači kao orangutana - 1925. god. N. A. Tombazi, član RGS-a (Kraljevsko geografsko društvo, op.a), piše da je sa udaljenosti od oko 200-tinjak metara promatrao golo i dlakavo čovjekoliko biće - 1960. god. WBE je provelo najambiciozniju potragu za Jetijem i ustvrdilo da nema dokaza da to biće zapravo postoji - 1972. god. McNeely i Cronin prave gipsane uzorke otisaka pronađenih u snijegu. Stope su 35.5 cm duge i 17.7 cm široke, a skeptici tvrde da svi ovi tragovi dolaze od tibetskog medvjeda i da su iskrivljeni djelovanjem vjetra, snijega i sunca - 1975. god. Poljak Janusz Tomaszczuk je izjavio da je imao susret sa bićem višim od 180 cm i s rukama do koljena, te da ga je otjerao vriskom - 1984. god. planinar David P. Sheppard smatra da ga je slijedilo veliko dlakavo biće, dok šerpe pak tvrde da to nije bio slučaj - 2008. god. skupina od sedmero japanskih turista fotografira otiske stopala za koje su uvjereni da pripadaju Jetiju
Slika 1 – Ledenjak Menlung Basin, Nepal – Autor: Eric Shipton, 1951.
Šerpe u svojoj predaji poznaju sljedeće vrste Jetija : - Ju teh - krupan, dlakav, napada stoku (po Desmondu Doigu medvjed) - Thelma - trči, kriči i prikuplja granje (po Doigu gibon) - Meh teh - divlji, majmunolik, ljudožder (naš Jeti) - Migoi - divljak (vjerojatno također Jeti)
- Mirka - drugo ime za divljaka, po predaji svatko tko ga vidi umre
- Kang Admi - snježni čovjek
Vjerojatno jedini pravi dokaz o postojanju Jetija pronašli su već navedeni Desmond Doig i Sir Edmund Hillary kada su od Šerpi posudili Jetijev skalp i nosili ga po svojim svjetskim turnejama. Kasnije je za taj skalp navodno utvrđeno da je krzno tibetanskog medvjeda iako su pojedinci poput antropologinje Myre Shackley (danas profesorica u Nottinghamu) i dalje tvrdili da je skalp "majmunskog" podrijetla.

0 komentari:
Objavi komentar