Grupa - Devet Nepoznatih

Photo: pixabay.com

Devet nepoznatih muškaraca u Indiji je ono što su Iluminati zapadnom svijetu, ali još više prožima i tajanstveno djeluje. Prema legendi, ovaj moćno tajno društvo utemeljio je car 273. pr. Kr. Nakon krvave bitke koja je preživjela 100.000 
ljudi. 

Funkcija devet nepoznatih muškaraca bila je očuvati i razvijati tajnu, tajnu informaciju koja bi bila preopasna u rukama neiniziiranih. Svaki od Devet je imao zadatak držati posebnu knjigu znanja, od propagande do mikrobiologije. 

Neki od njih čak se navode da čuvaju tajne protu-gravitacije i vremena. Ponekad se neki od ovih dragocjenih informacija istječu u svijet - na primjer, kaže se da je borilačka vještina Judo bila utemeljena na "curenju" iz Knjige fiziologije. Broj nepoznatih muškaraca uvijek je devet, a njihovi nepristojni kontakti s vanjskim svijetom. Poput Illuminata, postoje mnoge glasine o svojim sadašnjim i prošlim članovima. Čudno, nisu svi indijsko - nepoznati ljudi očito su se širili diljem svijeta, a neki od njih navodno drže vrlo istaknute položaje. Među osumnjičenim članovima Devet nepoznatih su utjecajni 10. stoljeće Papa Sylvester II i Vikram Sarabhai.

Pročitaj Više

EGZORCIZAM dali zbilja postoji ?

"Đavolje opsjednuće" u principu označava cjelinu psihofizičkih pojava, neobičnih i uznemirujućih, što otkrivaju u osobi nazočnost jedne druge osobe obilježene crtama zloga. Takva osoba pokazuje stanje agresivnosti koje je izraženo bijesnim psovkama, u neobuzdanom nasilju i napadima bjesnila koje je često popraćeno besramnim ponašanjem. Svaki spomen svetoga i sakralnoga izaziva strah, odbijanje i prezir. Ovo je jedna od službenih definicija fenomena.Crkva navodi kako opsjednuti posjeduju i nadljudske sposobnosti, govore njima nepoznate strane jezike, imaju znanje o budućim stvarima, mogu čitati tuđe misli, posjeduju ogromnu tjelesnu snagu, mogu lebdjeti, a iz tijela ili iz okolnih predmeta mogu izlaziti i ispadati čavli, kamenčići ili insekti. Opsjednute osobe mogu utjecati na stvari oko sebe tako da se one počnu same pokretati ili micati. Osim ovih simptoma mogu se pojaviti i druge tegobe koje se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalošću i općom nezainteresiranošću. Zbog ovakvih navoda je Arthur Conan Doyle smatrao Daniela Dunglasa Homea opsjednutim. Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu). Egzorcizam istjeruje tog zlog duha iz osobe putem provođenja rituala iz Rimskog obrednika koji je stoljećima propisan i izgovara se ponajviše na latinskom (moguće objašnjenje pogledajte u poglavlju kimatika, op.a.). Prema katoličkoj crkvi egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa i Vatikana što ima itekakve logike pošto je jedini dovoljno mjerodavan.  

Anneliese Michel ( Emily Rose )

Egzorcisti pravog početka egzorcizma trebaju stupiti u kontakt s demonima – moraju poznavati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako je više demona u osobi treba svakoga istjerati posebno, što može produžiti vrijeme egzorcizma. Zanimljivo je pitanje je li kod egzorcista bitnija čvrsta vjera ili savršeno poznavanje svog posla. Oko toga se uvijek lome koplja kada je u pitanju proučavanje pojedinih slučajeva. Tu je i jako tanka linija između potrebe za egzorcizmom i liječenjem, pa u tom slučaju dolazi potreba za medicinskim osobljem na licu mjesta. Ukoliko bi se mene pitalo, idealna solucija je da svećenik egzorcist ima diplomu medicine. Još jedna bitna činjenica je što Vatikan nema preveliku toleranciju prema medijskom eksponiranju događaja pa ne postoji prevelika svjesnost o svemu u javnosti.

  

Brojne egzorcizme smo imali prilike vidjeti samo u raznim holivudskim produkcijama. Teško bi bilo predočiti sam čin egzorcizma da nije filma Egzorcist, Egzorcizam Emily Rose ili sličnih. Autor gore navedenog stručnijeg opisa egzorcizma, Elizabeta Vilenica, iznosi jedan primjer iz SAD-a po svjedočanstvu pastora koji je izvršio egzorcizam. Taj pastor Prince je za vrijeme propovijedi osjetio snažnu prisutnost Duha Svetoga, a pijanistica, za koju su kasnije doznali da u braku vodi perverzan život, počela je otegnuto zavijati, dizati ruke u zrak i pala je kao mrtva na zemlju. Prince je pozvao demona da mu otkrije svoje ime, a on je rekao da se zove Laž. Nakon duge bitke demon je izašao, žena je hroptala, ispao joj je jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala. Ali u njoj je ostao još jedan demon i nju je kasnije spopao napad bjesnila. Trgala je odjeću s tijela i pokušala razodjenuti prisutne ljude. Ljudi su je čvrsto držali i vezali konopcima, ali ona je sve to nadvladala. Nakon dvosatne borbe demon je izišao, a ona je zahvaljivala Bogu za oslobođenje. Kako Vilenica dalje objašnjava, egzorcist se u imperativu obraća zapovjednim tonom zloduhu najčešće riječima: "U ime Isusa Krista izlazi iz ove osobe". Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga. Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima. U prijevodu, svećenik je neka vrsta primopredajnika Duha Svetoga. Ja bih osobno jedan bitan dio potražio u izgovoru određenih riječi nabijenih energijom. Sa znanstvene strane, opsjednute osobe su shizofreničari, podvojene ličnosti i sve što treba da bi se lakše objasnio ovaj fenomen. Najčešće je to kompot međusobno teško mogućih psihičkih stanja osobe koja je u principu zrela za ludnicu i psihijatre. Znanstvenici su i sami potvrdili da ne bi trebalo biti moguće u jednom trenutku imati toliki broj psihičkih poremećaja, ali eto – egzorcizam je iznimka koja potvrđuje pravilo. Obavljene su i brojne studije o samom egzorcizmu, a glavni zaključak je da ne postoji medicinska kvalifikacija "poremećaja" što znači da dijagnoza gotovo nikada nije istovjetna. Pojedini psihijatri su htjeli u medicinske priručnike ubaciti riječ "zlo" kao opis – tijekom opsjednuća opsjednuta osoba iz nekog nepoznatog razloga postane zla i ispoljavaju se sve negativne strane. Iako je sve ostalo nejasno, doktori bi različite psihijatrijske poremećaje koji se kasnije javljaju samo naveli kao dodatne simptome ispoljavanja zla zbog nepoznatog uzroka. Ukoliko smatrate da je ovo objašnjenje iole definirano, onda vjerojatno studirate medicinu. Terry O'Sulivan iz Engleske tvrdi da uz suradnju sa svojim duhovnim vođom istjeruje demone i zle vile, te pomaže dušama da odu u duhovni svijet. Prisustvo vraga je, po njemu, uočljivo shizofrenijom i konstantnom nervozom koja je neobjašnjiva kod konvencionalnog doktora. Milijuni ljudi su u svojoj tinejdžerskoj dobi imali želju da se "poigraju" prizivanjem duhova na spiritističkoj ploči. Terry smatra da su duhovi pri njihovom dozivanju prilično simpatični i voljni pomoći sve dok ne shvate da su mrtvi. Ovo je tipičan primjer kako se na simulaciji egzorcizma može pristojno i zarađivati. Terry je zastupljen i na internetu, najviše zbog toga što je svojedobno bio prvi privatni egzorcist, i ako vas nešto više zanima lako je za pronaći na netu. Javnosti je najpoznatiji je slučaj Anneliese Michel koja je 1976. umrla u strašnim mukama isključivo zbog neuspješnog ili čak neobavljenog egzorcizma. Doktori su je jako dugo držali pod svojom jurisdikcijom, a kada su digli ruke od svega u slučaj su ušli svećenici nakon čega Anneliese umire. Kasnije su svećenici završili na sudu, zajedno s njezinim roditeljima. Ukoliko Vas zanima kako zvuči opsjednuta osoba možete pogledati snimke tog egzorcizma. Vratimo se mi na znanstveno objašnjenje ovog fenomena. Ono što odmah upada u oči je to da svećenici gotovo uvijek svojim metodama uspijevaju pomoći nesretnoj osobi dok medicina nije pronašla lijek za takvo shizofrenično ponašanje. To je po mom mišljenju ključan dokaz da su u sve upetljani neki "viši" fenomeni s kojima se ipak ne valja poigravati ako niste iznimno stručni. 

Pročitaj Više

INDIGO DJECA

Znacenje koji stoji iza pojma Indigo djeteta je "dijete višeg stupnja evolucije", a danas je narocito popularno u New Age zajednici. Ova djeca su tako daleko naprednija u svimsegmentima života, puno brže se snalaze u kontaktu s ljudima i njihova uloga je ubrzavanje transformacije u sve bližoj promjeni covjecanstva, odnosno prelasku na viši nivo postojanja iliti cetvrti denzitet. Aura ove djece je indigo boje. Pojam je skovala Nancy Ann Tappe 1982. u knjizi "Understanding Your Life Through Color" (Razumijeti vlastiti život kroz boju). Nancy je inace poznati vidovnjak i medij, te se bavi proucavanjem aura koje vidi bez mehanickihpomagala. Krajem 70-tih godina prošlog stoljeca pocela je viđati sve više djece s indigo aurom pa je pocela vjerovati u transformaciju covjecanstva. Bracni par Tober je krajem 90-tih izdao knjigu o Indigo djeci i to se smatra prvim veliki komercijalnim probojem teorije. Pošto su sadržaj knjige dobili kanaliziranjem putem vanzemaljca Kryona ne treba previše navoditi što službena znanost misli o ovom konceptu.Kako prepoznati Indigo dijete? Takva su djeca osjetljivija, senzibilnija, iznimno snažnog karaktera i želje za promjenom svijeta u kojem živimo. Pošto su sama po sebi empaticna izanimaju ih misterije, paranormalno i okultno, a iznimno odbijaju autoritete i podjarmljenost mogu komotno sebe okarakterizirati kao takvog :D Jedino još nisam provjerio svijetlim li neonskim bojama. Šalu na stranu, depresivan nisam niti imam nocne more što je završna karakteristika.

Znanstveni element za proucavanje ovakvog tipa djece bi trebao biti ADHD iliti hiperaktivnost uz autizam, što svakako i jest u ogromnom porastu, no ja osobno mislim kako
je to plod hrane i flourirane vode prije nego nekakve velike buduce transformacije. Doktori su mi cak interesantni jer ne napadaju ovaj fenomen onako bucno kako napadaju i ostale iako postoji ista, a možda cak i manja kolicina dokaza o njemu. To je savršen teren za daljnje ispitivanje jer su Indigo djeca dobila znanstveni kredit kakav rijetko koji fenomen ima i ovo je pravo vrijeme da se obave široka ispitivanja koja bi svojim pozitivnim rezultatom pomogla djeci koja svoj ADHD i autizam moraju lijeciti velikim brojem neprovijerenih i štetnih lijekova farmaceutske mašinerije. 

Fenomen je za kraj najbolje opisao Nick Colangelo s Iowa sveucilišta koji je sve povezao s ogromnim brojem knjiga, prezentacija, radionica i videa što njihovim autorima omogucava veliku i nesmetanu zaradu. Kada samo pogledamo tko se sve bavi fenomenom jasno je da u
ovoj tvrdnji ima podosta istine.

Pročitaj Više

ALMA

Najmanje komercijalan, a po mišljenju uglednih znanstvenika i najvjerojatniji, slučaj je mongolske, odnosno, centralnoazijske inačice čovjekolikog bića po imenu Alma. Slavomir Rawicz u svojoj knjizi "The Long Walk" (Dugo pješačenje, koja je uzgred rečeno podigla veliku prašinu, 2010. snimljen i holivudski film „The Way Back“), tvrdi da je u bijegu iz gulaga (sibirskog logora, op.a.) do Indije, dugog 4000 km, naišao na mušku i žensku Almu (na slici) koji su ga otjerali od zamišljenog pravca pa je morao napraviti širok obilazak. 

U teoriji je Alma čovjekoliko, a ne majmunoliko biće, te po nekom općenitom opisu ima rijetku dlaku, mladunčad bez dlake, čunjastu lubanju, zube veličine ljudskih, jede male životinje i biljke. Sve to nam uvelike govori da je Alma u principu prilično različita od Jetija i Bigfoota. Skeptici drže da Alme ne postoje iz razloga što bi im za opstanak bio potreban velik broj pripadnika vrste, kao i to što je samo okružje vrlo nezahvalno za održavanje iste. Postoje deseci izvještaja o Almi sa svih dijelova centralne Azije, no, tu je vjerojatno i riječ o brojnim zataškanim slučajevima jer se Rusi, za razliku od Amerikanaca i Nepalaca, nisu odlučili na objavu, navodno, zbog straha od ismijavanja ostatka svijeta. Tu su i slike iz knjige "Tibetanska medicina" koje nevjerojatno podsjećaju na Almu. Ranije spomenuta Myra Shackley tvrdi da crteži iz Tibetanske medicine nisu izmišljotina, te da su razni reptili, sisavci i amfibijska bića spomenuti i skicirani u njoj zapravo stvarni i dan danas žive u prirodi. Prvo pravo svjedočanstvo dolazi iz 1430. kada je Hans Schiltberger posvjedočio o njihovom postojanju na svom putu ka Mongoliji. Postoji i više svjedočanstava u kojima djeca bez straha provode vrijeme u društvu malenih Almi. 

Razne teorije o Almama govore da su one najvjerojatnije neka vrsta neandertalaca ili homo erectusa, uz nešto "uvrnutije" teorije o tome da su Alme zapravo nepoznata vrsta majmuna ili još zanimljivije, da su genetički manipulirani ljudi koji žive u posebnim zajednicama. 


Gledajući tekst ovih triju "čovjekolikih" tema smatram da postoji vjerojatnost ovakve izgubljene karike, no isto tako moram primijetiti da nikad nije pronađen nijedan jedini materijalni dokaz, a za razliku od vjerovanja u Boga, ovdje je zbilja potreban i poneki trag i nije dovoljna čista vjera. Svojevrsno brendiranje ovih bića u želji za zaradom, te varalice koje sve ismijavaju su samo još jedan kamen spoticanja do prihvaćanja Jetija, Bigfoota ili Alme. Uz spomenuta čovjekolika bića tu su i Barmanou (Pakistan), Fear Liath (Škotska), Orang Mawas (Malezija), Yeren (Kina), Yowie (Australija).

Pročitaj Više

Čovjekolika bića jeti

Prve ekspedicije vezane uz njegovu lokaciju bilježimo još iz 1887. godine što samo po sebi govori o dugoročnosti želje za kroćenjem Jetija. Jeti je po definiciji čovjekoliko biće s Himalaje (Nepal i Tibet), a kroničari njegove povijesti su najčešće Šerpe, žitelji tih slikovitih krajeva.    Darwin ovakvo biće smatra izgubljenom evolucijskom karikom između majmuna i čovjeka, što, po novim otkrićima u kojima otkrivamo "nemoguće" vrste životinja, i nije baš tako nevjerojatno, odnosno, vrlo je vjerojatno ukoliko takva karika uistinu i postoji (sporan je nedostatak ijednog kostura u prirodi, a trebali bi postojati deseci tisuća, op.a.). 

 

Povijest bilježi brojne ekspedicije na Himalaju isključivo zbog Jetija. Sada ću nabrojati neke najpoznatije kronološkim redom : 

- 1832. god. B. H. Hodgson svjedoči da su njegovi vodiči uočili visoko i dlakavo biće, a on ga tumači kao orangutana - 1925. god. N. A. Tombazi, član RGS-a (Kraljevsko geografsko društvo, op.a), piše da je sa udaljenosti od oko 200-tinjak metara promatrao golo i dlakavo čovjekoliko biće - 1960. god. WBE je provelo najambiciozniju potragu za Jetijem i ustvrdilo da nema dokaza da to biće zapravo postoji  - 1972. god. McNeely i Cronin prave gipsane uzorke otisaka pronađenih u snijegu. Stope su 35.5 cm duge i 17.7 cm široke, a skeptici tvrde da svi ovi tragovi dolaze od tibetskog medvjeda i da su iskrivljeni djelovanjem vjetra, snijega i sunca - 1975. god. Poljak Janusz Tomaszczuk je izjavio da je imao susret sa bićem višim od 180 cm i s rukama do koljena, te da ga je otjerao vriskom - 1984. god. planinar David P. Sheppard smatra da ga je slijedilo veliko dlakavo biće, dok šerpe pak tvrde da to nije bio slučaj - 2008. god. skupina od sedmero japanskih turista fotografira otiske stopala za koje su uvjereni da pripadaju Jetiju 

Slika 1 – Ledenjak Menlung Basin, Nepal – Autor: Eric Shipton, 1951. 

Šerpe u svojoj predaji poznaju sljedeće vrste Jetija :      - Ju teh - krupan, dlakav, napada stoku (po Desmondu Doigu medvjed)     - Thelma - trči, kriči i prikuplja granje (po Doigu gibon)     - Meh teh - divlji, majmunolik, ljudožder (naš Jeti)     - Migoi - divljak (vjerojatno također Jeti) 

- Mirka - drugo ime za divljaka, po predaji svatko tko ga vidi umre 

- Kang Admi  - snježni čovjek 

Vjerojatno jedini pravi dokaz o postojanju Jetija pronašli su već navedeni Desmond Doig i Sir Edmund Hillary kada su od Šerpi posudili Jetijev skalp i nosili ga po svojim svjetskim turnejama. Kasnije je za taj skalp navodno utvrđeno da je krzno tibetanskog medvjeda iako su pojedinci poput antropologinje Myre Shackley (danas profesorica u Nottinghamu) i dalje tvrdili da je skalp "majmunskog" podrijetla. 

 Sve u svemu, Nepal je postao zemlja koja zbilja profitira na Jetijima jer je dosad nepoznata kraljevina postala vrlo moderna točka na turističkoj karti svijeta. Tako se i u jednom od novijih holivudskih blockbustera, Mumiji 3, pojavljuje Jeti što je još samo dodatna reklama. Tu su i brojne video igre (Tomb Raider, Zelda, Final Fantasy, Pokémon), televizijske serije (Doctor Who), knjige i romani (Tintin, Marvel, DC) koji spominju naše najomiljenije čovjekoliko biće.  Znanstvena objašnjenja govore da je ovo biće pogreškom zamijenjeno sa već spomenutim tibetanskim medom ili nekim drugim vrstama medvjeda. Objašnjenje za to nam je dao i Japanac Makoto Nebuka koji tvrdi da je riječ "Yeti" pogrešno izgovarana riječ "Meti" koja na lokalnom dijalektu znači medvjed. Tu je i malo liberalnija struja koja daje prostora za pojedine preživjele gigantopiteke. Na putu za Katmandu nitko ne može sa sigurnošću posjetiti stanište Jetija i to zbog razrađene mreže fantazija, religije, legendi, spletki i komercijalizma, te će biti barem deset puta upitan želi li kupiti Jetijevo krzno, amajliju koja štiti od njegovog divljanja itd. Ja osobno vjerujem da takvo biće može postojati i nažalost, ovakva komercijalizacija po uzoru na zapad samo narušava moje, kao i vjerovanje ostalih ljudi u Jetijevo postojanje. 

Pročitaj Više

Upoznajte čovjeka koji je živio prije 700 godina

Srednjovjekovni čovjek u svojoj 40 godini pokopan je zajedno sa stotinama drugih ljudi na groblju stare bolnice, a upravo je njegov kostur odabran za rekonstrukciju. Arheolozi su izrazili posebno zanimanje za ovaj projekt jer je to jedna od rijetkih prilika da se prouči život običnih siromašnih ljudi.

Arheolozi su u nadi da razumiju život siromašnih ljudi u 13. stoljeću iskopali groblje srednjovjekovne bolnice u kojoj je pokopano nekoliko stotina ljudi. Kostur čovjeka na kojem se radila konstrukcija prozvan je Context 958, a cilj je bio uz proučavanje ostataka, složiti njegove crte lica i istražiti biološku povijest.

"Većina povijesnih zapisa su o dobrostojećim ljudima, a posebno o njihovim financijskim i pravnim poslovima", izjavio je za sveučilišnu stranicu Cambridge voditelj istraživanja i profesor John Robb.

"Što ste imali manje novca i imovine, manje je vjerojatno da će bilo tko ikada napisati išta o vama. Dakle, kosturi kao što je ovaj, zaista su prilika da učimo o tome kako su živjeli obični siromašni ljudi", kaže. 

Većina kostura koji su pronađeni bili su od siromašnih odrasli ljudi, a njihovi pokopi su bili u rasponu od 13. do 15. stoljeća. Ipak, upravo je Context 958 odabran kako bi uz analizu lubanje, vilice i jagodične kosti rekonstruirali izgled ovog čovjeka u srednjim 40-ima.

Iako je bio dio običnog siromašnog puka, arheolozi su zaključili da je vjerojatno zbog malo unosnijeg posla poput trgovanja ili obrtništva imao pristup i boljoj prehrani koja se sastojala od raznovrsne ribe i mesa. Ipak, njegove kosti, a naročito kralježnica otkrivaju da je dio života radio teže fizičke poslove koji su utjecali na natečenost kralježaka i kroničnu bol u leđima.

Profesor Robb i njegov tim se nadaju da će moći podatke iz ove rekonstrukcije iskoristiti za istraživanje ostalih kostura koji su pokopani do njega, ali i u slučaju ostalih groblja iz tog vremena u Velikoj Britaniji. Te usporedbe bi mogle pomoći u oživljavanju priča srednjovjekovnog stanovništva te pokazati raznovrsnost životnog iskustva tog doba.

Pročitaj Više