EVP - Electronic Voice Phenomenon

Photo: pixabay.com

Taj je fenomen recodiranje očitih nadnaravnih glasova, od kojih su neki zvučni, na magnetskoj vrpci. Neki glasovi tvrde da su duhovi mrtvih. Druge teorije su da glasovi dolaze od vanzemaljaca, dojmova iz akashskih zapisa ili nepoznatog fenomena podsvjesnog uma. Ipak drugi psihološki istraživači vjeruju da su zvukovi presreli radio-prijenosi ili statičke ili iskrivljene mehaničke buke.

Elektronički glasovi nazivaju se i "Raudive glasovi" nazvani po latvijskom psihologu Konstantinu Raudiveu, vodećem istraživaču fenomenu tijekom 1960-ih i 1970-ih. Raudive je inspiriran eksperimentiranjem Fredricha Jurgensona, švedskog opernog pjevača, slikara i producenta filma. Godine 1959. Jurgensonova traka snimila je pjesme ptica u švedskom krajoliku pokraj svoje vile. Prilikom reprodukcije vrpce čuo je muški glas koji govori o "noćnim pjesmama" u norveškom. U početku, Jurgenson je smatrao da je pokupio radio emisiju, a onda je pomislio da je čudno što takva nesreća treba raspravljati o pjesmama ptica. Napravio je više udaraca. Za vrijeme snimanja nije čuo nikakve glasove, ali na reprodukcijskim leđima čuo je mnoge glasove koji mu izgleda kao da imaju osobne podatke, plus upute kako snimiti više glasova.

Nakon eksperimentiranja s glasovima nekoliko godina Jurgenson objavio je u Švedskoj 1964. knjigu Voices From the Universe i snimku. Jurgenson i Raudive susreli su se 1965. godine.

Raudive je zabilježio preko 100.000 glasačkih fraza. Glasovi govore na različitim jezicima, oni se razlikuju po jasnoći od toga da se vrlo zvučni da zvuče kao loše dugo udaljene telefonske veze, dok se drugi čini da se isporučuju u kodu, ponekad se čuje samo jedan ili dva glasova, dok se u drugim slučajevima mnoštvo glasova može se čuti. Glasovi se mogu identificirati kao muškarci, žene i djeca. Raudiveovo istraživanje objavljeno je na njemačkom jeziku "The Inaudible Made Audible", koji je 1971. preveden na engleski kao "Breakthrough".

Taj fenomen istražuju mnogi psihički istraživači širom svijeta i izazvali su mnogo kontroverzi. Dok neki istraživači slažu da su glasovi paranormalni drugi ih pripisuju prirodnim zvukovima kao što je netko trljanje slučaja rekordera, ili bijelih zvukova na vrpci.

Između godina 1970. i 1972. godine, Društvo za psihološka istraživanja u Londonu naručilo je D. J. Ellisu istražiti taj fenomen. Ellis je zaključio da su glasovi najvjerojatnije prirodni fenomen. Pokazao je da je tumačenje zvukova vrlo subjektivno i osjetljivo na maštu.

Raudive, koji je umro 2. rujna 1974., nije izrazio posebno mišljenje. U trenutku njegove smrti, proučavao je papir koji je naizgled počeo izgovarati smislene rečenice na njemačkom jeziku, koje su bile slične Raudiveovim glasovima.

Mnogi pojedinci i skupine provode nastavak istraživanja elektroničkog glasa. Sarah Estep je 1982. godine utemeljila American Association-Electronic Voice Phenomena, koja ima više od dvjesto članova u trideset i četiri države u SAD-u i jedanaest inozemnih zemalja. Ta se udruga zove "metafizička organizacija zainteresirana za duhovno sudjelovanje, kao i sve prave dokaze o preživljavanju nakon smrti" i usredotočuje se na "objektivni kontakt s onima u drugim dimenzijama preko magnetofona, televizora i računala". A.G.H.

Pročitaj Više

DANIEL DUNGLAS HOME

Daniel Dunglas Home, koji se nalazi i u dijelu o levitaciji, bio je spiritist s najviše potencijala postici nešto više. Imao je zbilja zavidno širok spektar aktivnosti. Ro en je 1833. u
Edinburghu, Škotska. Kao dijete je vidio smrt vlastite majke koja je baš tada preminula u drugom gradu. Tužno djetinjstvo s tuberkulozom i preseljenje u Connecticut, SAD, ga je obilježilo za cijeli život. Teta ga je izbacila iz kuce pod uvjerenjem da je opsjednut vragom i to je bila sreca u nesreci jer je tako imao priliku razviti svoje medijske sposobnosti da bih preživio. Specijalnosti su mu bile komunikacija s mrtvima, levitacija, stvaranje sablasnog okruženja od niotkuda, mogucnost mijenjanja velicine vlastitog tijela, telekineza itd.

Zanimljivo je da te sposobnosti nije smatrao nekim pravim mocima vec pomoci prijateljskih duhova s kojima je mogao razgovarati. Home je bio i jedan od skeptika prema tuđim
medijskim sposobnostima. Zato je svoje seanse izvodio danju, pod jakom svjetlošcu ili pak vani. U jednoj od seansi je uspio dobiti i potpis Napoleona za koji je potvrđeno da je
autentican. Znanstvenici tvrde da je rješenje za njegove sposobnosti masovna halucinacija koju je bio u stanju proizvesti na neki nacin. Ono što im ne ide u prilog je to da ga je znanstveno ispitivao Sir William Crookes, jedan od najpoznatijih znanstvenika tog vremena. On je postavio harmoniku u neku vrstu kutije koja blokira magnetsku energiju. Po njemu je ona bila izvor Homeovih moci. Harmonika je zasvirala i Home je i od njegove strane
potvr en istinskim medijem. To je još samo jedna od potvrda da nisu svi mediji varalice i da u tom moru ima i istinskih medija koji zavrjeđuju pozornost. Također ga je potvrdio i Arthur Conan Doyle koji je doduše smatrao kako je Home opsjednut demonima.

Zakljucak ovog dijela je takav da neki ljudi zbilja imaju neke mogucnosti i spoznaje koje su nama strane ili prilicno daleko od naše svakodnevice. Izabrao sam baš ovo dvoje medija jer
je Blavatska možda i najsporniji medij u povijesti dok je Home možda jedini medij koji je u svoje vrijeme bio i znanstveno priznat. Pod ovim smatrajte da mu nisu uspjeli naci nijedan pravi i vidljivi nedostatak. Vjerujem da i sad postoje neki istinski mediji, no problem je kapitalizam i želja jedino i iskljucivo za samopromocijom i zaradom.

Pročitaj Više

SJENKE

Sjenke, odnosno, ljudi-sjenke ili sjenovita bića su kreature u obliku tamne sjene koja može prolaziti kroz zidove, a ponekad i kroz ljude. Ono što ih razlikuje od duhova je izgled jer sjenke ne izgledaju poput ljudi već imaju nekakav mutan izgled i uz to donose neugodu i strah prema očevicima.  Crne siluete poput dima sa crvenim očima ili bez njih uz neobične kretnje i pogled koji kao da gleda prema podu su česte teme novijih horora i misterioznih filmova. Prilikom susreta sa duhom čovjek osjeća prisutnost i nekakvu ljudsku toplinu bez obzira na namjere te duše, jednostavno postoji nekakav osjećaj da je to duša koja je pripadala ovom svijetu. To kod susreta sa Sjenkama nije slučaj. Anksioznost, strah i nevjerica su tipični osjećaji koji prolaze kroz ljude u tom trenutku. Upravo suprotno od duhova, dolazi osjećaj da Sjenke ne pripadaju niti su ikada pripadale ovom svijetu. Doduše, s tim se neki istraživači paranormalnog ne bi složili.  Tako su tu prisutne određene teorije o njihovom podrijetlu. Prva je da su to demoni ili slična zlokobna bića koja nisu pravilno otjerana nakon prizivanja te su ostala na ovom svijetu i lutaju prostorom. Druga teorija se kosi sa onim osjećajem kojeg sam maloprije naveo. Naime, neki vjeruju da su Sjenke bića koja žive na našem planetu, ali u nekoj drugoj dimenziji ili denzitetu, duhovnom platou. Tako se ponekad ta drugačija stvarnost ispremiješa sa našom i mi ih vidimo kao dim. To nije znanstveno dokazano, no nije ni nemoguće. Treća teorija je povezana sa teoretičarom zavjere, Davidom Ickeom, kojeg ću spominjati pri kraju knjige. U nju su umiješani sivi vanzemaljci i reptili. Za tu teoriju morate pročitati neku od njegovih knjiga jer će Vam se na prvi pogled činiti da je suluda, no itekako ima dodira sa realnošću.

Ovo su bile paranormalne teorije o Sjenkama. Sada ću navesti znanstvene. Prvo objašnjenje je Pareidolia, tj. nesposobnost mozga da točno interpretira uzorke koji se nalaze u perifernom području vida. Pošto se Sjenke upravo tamo najčešće nalaze u svjedočanstvima ovo i nije tako nevjerojatno objašnjenje. Druga mogućnost je hipnagogija, odnosno stanje između sna i jave gdje čovjek nema spoznaju svijesti i podsvijesti. To objašnjava one čudne osjećaje koji su karakteristični za hipnagogiju. Treći odgovor znanosti su naravno droge. Zadnje rješenje koje ću spomenuti je utjecaj elektromagnetskih polja na mozak. Dokazano je da čovjek pod utjecajem takvih polja ima halucinacije koje uključuju i razne sjene. Kod ove teorije se postavlja pitanje odakle čovjek u vlastitoj sobi može biti pod utjecajem tako snažnog EM zračenja, no to je pitanje za neko drugo poglavlje. Na kraju uvijek ja iznosim svoje vlastito promišljanje. Kod ove teme ni sam ne znam što bih rekao. I paranormalno i znanstveno tumačenje ima smisla te je teško dati sigurno objašnjenje. Naravno, po iskustvu, istina je uvijek negdje u sredini.   

Pročitaj Više