EVP - Electronic Voice Phenomenon

Photo: pixabay.com

Taj je fenomen recodiranje očitih nadnaravnih glasova, od kojih su neki zvučni, na magnetskoj vrpci. Neki glasovi tvrde da su duhovi mrtvih. Druge teorije su da glasovi dolaze od vanzemaljaca, dojmova iz akashskih zapisa ili nepoznatog fenomena podsvjesnog uma. Ipak drugi psihološki istraživači vjeruju da su zvukovi presreli radio-prijenosi ili statičke ili iskrivljene mehaničke buke.

Elektronički glasovi nazivaju se i "Raudive glasovi" nazvani po latvijskom psihologu Konstantinu Raudiveu, vodećem istraživaču fenomenu tijekom 1960-ih i 1970-ih. Raudive je inspiriran eksperimentiranjem Fredricha Jurgensona, švedskog opernog pjevača, slikara i producenta filma. Godine 1959. Jurgensonova traka snimila je pjesme ptica u švedskom krajoliku pokraj svoje vile. Prilikom reprodukcije vrpce čuo je muški glas koji govori o "noćnim pjesmama" u norveškom. U početku, Jurgenson je smatrao da je pokupio radio emisiju, a onda je pomislio da je čudno što takva nesreća treba raspravljati o pjesmama ptica. Napravio je više udaraca. Za vrijeme snimanja nije čuo nikakve glasove, ali na reprodukcijskim leđima čuo je mnoge glasove koji mu izgleda kao da imaju osobne podatke, plus upute kako snimiti više glasova.

Nakon eksperimentiranja s glasovima nekoliko godina Jurgenson objavio je u Švedskoj 1964. knjigu Voices From the Universe i snimku. Jurgenson i Raudive susreli su se 1965. godine.

Raudive je zabilježio preko 100.000 glasačkih fraza. Glasovi govore na različitim jezicima, oni se razlikuju po jasnoći od toga da se vrlo zvučni da zvuče kao loše dugo udaljene telefonske veze, dok se drugi čini da se isporučuju u kodu, ponekad se čuje samo jedan ili dva glasova, dok se u drugim slučajevima mnoštvo glasova može se čuti. Glasovi se mogu identificirati kao muškarci, žene i djeca. Raudiveovo istraživanje objavljeno je na njemačkom jeziku "The Inaudible Made Audible", koji je 1971. preveden na engleski kao "Breakthrough".

Taj fenomen istražuju mnogi psihički istraživači širom svijeta i izazvali su mnogo kontroverzi. Dok neki istraživači slažu da su glasovi paranormalni drugi ih pripisuju prirodnim zvukovima kao što je netko trljanje slučaja rekordera, ili bijelih zvukova na vrpci.

Između godina 1970. i 1972. godine, Društvo za psihološka istraživanja u Londonu naručilo je D. J. Ellisu istražiti taj fenomen. Ellis je zaključio da su glasovi najvjerojatnije prirodni fenomen. Pokazao je da je tumačenje zvukova vrlo subjektivno i osjetljivo na maštu.

Raudive, koji je umro 2. rujna 1974., nije izrazio posebno mišljenje. U trenutku njegove smrti, proučavao je papir koji je naizgled počeo izgovarati smislene rečenice na njemačkom jeziku, koje su bile slične Raudiveovim glasovima.

Mnogi pojedinci i skupine provode nastavak istraživanja elektroničkog glasa. Sarah Estep je 1982. godine utemeljila American Association-Electronic Voice Phenomena, koja ima više od dvjesto članova u trideset i četiri države u SAD-u i jedanaest inozemnih zemalja. Ta se udruga zove "metafizička organizacija zainteresirana za duhovno sudjelovanje, kao i sve prave dokaze o preživljavanju nakon smrti" i usredotočuje se na "objektivni kontakt s onima u drugim dimenzijama preko magnetofona, televizora i računala". A.G.H.

Pročitaj Više

ZABRANJENA SNIMKA: Apollo 11 snimio VANZEMALJCA

Na autentičnoj video snimci koju su snimli astronauti prilikom misije Apollo 11, a koja je dugo vremena bila strogo skrivana od javnosti, jasno se vidi čovjekoliko biće kako hoda po površini Mjeseca.

Neil Armstrong i Edwin "Buzz" Aldrin bili su svjedoci ovog incidenta ubrzo nakon slijetanja Apollo 11 na Mjesec. U vrijeme kada se to dogodilo, televizijski prijenos uživo je bio prekinut na dvije minute zbog kako su tvrdili "pregrijanost kamere".

Ovo je 16mm video zapis izvornog video prijenosa uživo koji je direktno poslan američkoj vladi, ali cenzuriran za javno prikazivanje. Film je prošle godine prokrijumčaren iz neotkrivene lokacije vlade.

NASA je također objavila više od 12.000 fotografija iz programa Apollo, snimane Hasselblad kamerama koje su bile montirane na prsa astronauta. Fotografije u visokoj rezoluciji mogu se pronaći na flickr stranici "Arhiva projekta Apollo", i podijeljene su po spremnicima i odvojenim misijama.

Iako su brojne fotografije s misija Apollo digitalizirane u desetljećima nakon slijetanja na mjesec, pripremanje i organiziranje ovakve digitalne kolekcije bio je velik posao za predan tim NASA-inih djelatnika.

Proces skupljanja fotografija u arhivu započeo je prije više od 10 godina, a vodio ga je Kipp Teague sa Sveučilišta Lynchburg u SAD-u.

- Oko 2004. godine, Svemirski centar Johnson počeo je ponovno skenirati originalne spremnike Hasseelblad kamera iz projekta Apollo, pa smo Eric Jones i ja nabavljali TIFF verzije novih skenova na DVD-ima, rekao je Teague.

- Fotografije smo potom obradili kako bi ih postavili na naše stranice, popravili bismo boje i svjetlinu, i smanjili veličinu slika na oko 1000 dpi za verzije u visokoj rezoluciji, kazao je.

U kolekciji objavljenoj na flickru nalaze se fotografije s misija Apollo 7, 8, 9, 10, 11 - prvo slijetanje na mjesec, 12, 13, 14, 15, 16 i 17.

Još nekoliko neobičnih detalja s Mjeseca iz programa "Google Earth":

Evo i prikaz slijetanja na Mjesec prikazan kao video 360 (za bolji efekt koristite vaš mobitel, a za još bolji koristite virtualne naočale)

Pročitaj Više

Projekt "Plava knjiga": Intervju s vanzemaljcem

Projekt "Plava knjiga", poznatiji pod nazivom "Blue book" je kodno ime vezano za NLO aktivnosti i istraživanja. Jedna takva aktivnost je zabilježena kamerom gdje su vanzemaljcu postavljali važna pitanja u vezi našeg postojanja na planeti. Što nam je vanzemaljac poručio poslušajte u video zapisu.

Da li je ova snimka prava ili nije, prosudite sami, ali svakako je zanimljivo poslušati ovaj razgovor. Uostalom, tko smo mi da uopće sudimo je li ovako nešto stvarno ili nije uzimajući u obzir naše dosadašnje znanje o NLO-ima i naprednim tehnologijama iz drugih svjetova?

Možda ćete si u samom početku postaviti pitanje "Zašto ovaj vanzemaljac priča baš na engleskom", ali odgovor je jenostavan: "Pa zar mislite da je nekoj naprednoj civilizaciji problem naučiti naš jezik?"

Drugo pitanje bi možda bilo: "Ako su toliko napredni, zašto ne komuniciraju telepatski, nego moraju pričati", a odgovor je ovdje još jednostavniji: "Upravo zato što se oni zapravo moraju spustiti na naš nivo da bi ih mi razumjeli, jer mi nismo još toliko evoluirali da komuniciramo telepatski".

U ovom intervjuu možete čuti kako ova bića zapravo nisu vanzemaljci, nego dolaze s naše planete Zemlje. To se poklapa s teorijom da postoji napredna civilizacija koja živi u unutrašnjosti Zemlje, a također se poklapa i s teorijom da je zapravo nemoguće izaći iz Zemljine atmosfere, pa je to povezano i s lažnim slijetanjem na Mjesec koji se zapravo nikada nije dogodio nego je snimljen u studiju.

Nadalje, kaže da su oni iz budućnosti i da su evoluirali od nas, a da je njihov trenutni zadatak ovdje da nadgledaju, jer su dokazi o postanku uništeni tijekom nuklearnih ratova. Također je samo nekolicina preživjela, njihovi pretci, koji su se povukli u unutrašnjost Zemlje i tamo nastavili život.

Kada ga pitaju za smisao života, on odgovara da ne zna smisao života (nije to pravo postavljeno pitanje), nego zna prirodu života, jer je smisao subjektivan, a priroda objektivna realnost. Na pitanje što se događa kada umremo, on odgovara da je smrt ljudsko shvaćanje života, te da takvo ne postoji. Kaže da smo iskusili i da ćemo iskusiti svaku instancu koju mi nazivamo životom, to je poanta. Svi smo mi ista instanca života, odvojeni nečime što mi nazivamo smrt.

Na pitanje kako je stvoren Svemir i zašto je stvoren tako savršeno za nas, on mu odgovara da postoji bezbroj Svemira, svaki sa različitim fizičkim svojstvima.

Još jedno od važnih pitanja koje mu je postavljeno je zašto smo mi sebe uništavali nuklearnim ratovima, na što mu on odgovara da je to zbog političkih i religijskih dogmi te da su to korijeni svih velikih sukoba naše vrste. Nadodaje da u sljedećem stoljeću države koje imaju pristup oružju za masovno uništenje su upravljane dogmama i da će zbog toga naša vrsta biti uništena.

Pročitaj Više

Postoje li drugačije forme života ?

Mogucnost postojanja vanzemaljske ili drugacije forme života predvidio je još 1961. Dr. Frank Drake svojom poznatom Drakeovom jednadžbom kojom je utvrdio da samo u našoj
galaksiji postoji preko 10.000 planeta koji imaju sposobnost komunikacije sa Zemljom.

NASA je 2010. dokazala tu tvrdnju otkrivši u Kaliforniji bakteriju koja molekule fosfora mijenja arsenom, a ne ugljikom, vodikom, dušikom, kisikom, sumporom ili fosforom. Samim time je promijenjena paradigma da je apsolutno nemoguce bazirati život na bilo cemu osim ugljiku. To je osiguralo put hipotezama o širini postojanja vanzemaljskih vrsta.

Najpoznatiji takav primjer su organosilikoni koje znanost konstantno ispituje. Silicij je kemijski element koji uz ugljik najbolje pohranjuje informacije, pa stoga ne cudi kako brojni
znanstvenici vjeruju upravo u mogucnost postojanja silikonskih vanzemaljaca. Kako su zapoceli pokusi s racunalnom tehnologijom možda dobijemo i silikonske robote upravo na Zemlji. Ispitivanja su u samom zacetku. Dušicno-fosforna kombinacija također može stvoriti inteligentan život. Za njegov razvoj bi bila idealna atmosfera od amonijaka na planetu poput Urana ili Neptuna. Složeni spojevi koji ukljucuju amonijak, metan, ugljik, flor ili soli su također prema nekim znanstvenicima mogucnost koja ne bi trebala biti iskljucena. Za kraj su tu bica od prašine bilo kakvog sastava ili plazme.

Sam izgled bica je prilicno promoviran kroz SF literaturu. Tako poznajemo bica kao što su Alieni s kiselinom umjesto krvi. Culi smo i za razna bica od stijenja, kristalno bice iz
Zvjezdanih staza koje boravi u samom svemiru, mjenjolike od neke vrste želatine, racunalna bica koja žive samo unutar podatkovne strukture, bica sazdana od svjetlosti i munje, duhovna bica, bica pomaknuta u fazi, mineralna bica, bica sazdana od prostor-vremena, od crne materije... Uglavnom, razumijete koja je poanta – Sve je moguce!

Pročitaj Više