AVEBURY

Poznata lokacija je i Avebury koji očarava time što okružuje čitavo selo u engleskom okrugu Wiltshire. Star je preko 5.000 godina i graditelji su nepoznati. Pokriva 11,5 hektara, a vanjski opkop bio je viši od dvokatnice. Zanimljivo je i to kako su graditelji prema današnjim arheolozima lomili kredu u brdima pijucima od srnećih rogova što podsjeća na Egipat i gradnju piramida kamenom. 60-tonski blokovi su tako milje i milje prošli na drvenim saonicama što samo po sebi izgleda smiješno i naivno. I šumu su morali krčiti da bi te saonice uopće mogle proći. 1938. su mještani htjeli vratiti jedan kamen u krug, a za takav podvig im je trebalo pet dana i dvanaest ljudi s čeličnom užadi. Treba dodati da je to bio najmanji kamen u nizu, te da je životni vijek graditelja vjerojatno bio kratak i da su ga cijelog posvećivali ovom poslu. Sve je to vrlo nevjerojatno i misteriozno pa svatko ima pravo sumnjati u podrijetlo graditelja, naročito uz saznanje da sa Stonehengom i ostalim epskim mjestima čini mrežu zmajevih linija. Nedostatak ikakvog pisma, različit način izgradnje, kao i oblika u Engleskoj i Škotskoj, razlika u prostornoj blizini različitih monolita su samo neka od objašnjenja zašto znanstvenici nemaju nikakvih saznanja o ovome. Nedostatak otpada ili materijala gradnje govori da je ovo vjerojatno bila neka vrsta svetišta prema kojem se i posebno postupa. Alexander Thom, bivši profesor građevine na Oxfordu, pak tvrdi da ovo nisu kameni krugovi, nego kameni prsteni. Graditelji su namjerno izbjegavali oblik idealnog kruga, pa su samim time elipsasti, jajoliki ili spljošteni prstenovi. Ako su u pravu, to dovodi do saznanja da su ljudi znali za geometrijske oblike dvije i više tisuća godina prije Pitagore.  



Poput već viđenih skica diljem svijeta od 14. stoljeća katolici po volji Boga uništavaju nalazište, a najveći kamen je postao grobni spomenik putujućem brijaču. Kamenje su zalijevali vodom nakon što bi ga zagrijali na vatri i onda su takve krhotine koristili kao građu kuća. Tako danas prilikom posjeta možemo prepoznati samo 154 kamena od originalnih 600. Ono što je ipak obećavajuće je da stav službene arheologije odbacuje brojne teorije o namjeni ovog mjesta zbog "nedostatka dokaza" te sve hrabrije istraživače nazivaju "pseudoarheolozima". Inače je takav stav rijetkost jer se gotovo sva misteriozna mjesta automatski povezuju s najčešće prilično bizarnim idejama pa su piramide grobnice faraona iako mumije nisu pronađene, majanski astronaut je nastao iz "dokolice", a velike linije koje povezuju drevna mjesta plod su slučajnosti. Genijalno je kako nikome ne pada na pamet da je transport građevnog materijala, stotine godina izrade i nepoznata tehnologija možda zapravo dokaz drevnim i iznimno razvijenim civilizacijama. Avebury je tipični primjer tome da zapravo tek spoznajemo što je "pjesnik htio reći"...  

Pročitaj Više

Jantarna Soba

Velika potraga za čak 350 miliona eura vrijednim blagom

Njemački i ruski arhitekti su 1701. godine počeli sa izgradnjom veličanstvene sobe ispunjene jantarom (ili ćilibar, fosilna smola, koja se upotrebljava za izradu nakita i lakiranje) i ostalim draguljima kako bi je predstavili pruskom Kralju. Soba je 1717. godine konačno završena i predstavljena Petru Velikom, čija je supruga naredila da se u nju doda još više dragulja, te da se ista prebaci u drugu palaču. Nakon toga, legendarna Jantarna soba je imala još nekoliko putovanja do Drugog svjetskog rata…

1941. godine soba je bila u Tsarskoye selu, koje su napali i opljačkali nacisti. Iako su postojali određeni napori da se Jantarna soba sakrije, Njemački vojnici su je ipak pronašli, demontirali i odnijeli u Königsberg, u Njemačkoj – gdje joj se izgubio svaki trag.

Nakon teških zračnih napada 1945. godine, vjerovalo se da je soba spaljena u jednom dvorcu, jer je u službenim zapisima pisalo da su pronađeni ‘žuti’ izgoreni ostaci. Međutim, mnogi ljudi su nagađali da je soba možda preživjela, ali se samo izgubila. Jedna od najpopularnijih teorija kaže da su je nacisti prevozili preko Baltika, kada je brod potonuo i ostavio je na dnu mora. Najmanje jedan dio prostorije je čak i pronađen, a navodno je bio ratni trofej koji se vratio u Rusiju.

Zbog svoje jedinstvene ljepote, Jantarna soba, čija se današnja vrijednost procjenjuje na cca 250 miliona dolara, se prije rata nazivala ‘osmim svjetskim čudom’, a iako njezina sudbina može zauvijek ostati tajna, mnogi lovci na blago još uvijek ne odustaju od potrage.

Uz pomoć originalnih crteža i starih crno-bijelih fotografija, Replika Jantarne sobe je napravljena 2003. godine, a posvećena je Vladimiru Putinu i njemačkom kancelaru Gerhard Schröderu tokom proslave 300-te godišnjice grada Sankt Peterburga.

Nazvana je “osmim svjetskim čudom”. Veličanstvenu Jantarnu sobu, poklon pruskog kralja Friedricha Wilhelma I. ruskom caru Petru Velikom, nacisti su ukrali tijekom Drugog svjetskog rata, ali je 1944. godine “izgubljena” pa potraga za njom traje već 70 godina. No ta je potraga ovih dana dobila novi zamah jer njemački umirovljenik Karl- Heinz Kleine (68) i njegovi prijatelji iz grada Wuppertala na jugu industrijske oblasti Ruhr tvrde kako su na tragu toga basnoslovno vrijednog ruskog blaga. Jantarna soba bila je najveće umjetničko djelo napravljeno od jantara, piše Jutarnji.hr.

– Wuppertal ima velik broj podzemnih bunkera i tunela koji nikad nisu pretraženi u potrazi za Jantarnom sobom. Počeli smo tragati za mogućim skrivenim mjestima ovdje – izjavio je Karl-Heinz Kleine novinarima koji zadnjih dana opsjedaju Wupperthal. Jer, bez ikakve sumnje, Jantarna soba najdragocjeniji je umjetnički komad koji su nacisti ukrali tijekom Drugog svjetskog rata, a da pritom nikad nije pronađen. O sudbini umjetničkog blaga, čija se vrijednost procjenjuje na oko 350 milijuna eura, postoji niz pretpostavki i teorija zavjera.

Obložena draguljima

Jantarna soba je upravo ono što joj ime kaže: velika, šest tona teška soba od jantara, ukrašena zlatnim listićima, dijamantima, smaragdima, žadom, oniksom i rubinima. Njezina je gradnja počela 1701. godine i originalno se nalazila u dvorcu Charlottenburg u Berlinu. Bila je djelo njemačkog kipara Andreasa Schultera i danskog obrtnika Gottfrieda Wolframa, koji su radili do 1707. godine kada su njihov rad nastavili Gottfried Turau i Ernst Schacht. Kada je ruski car Petar Veliki vidio sobu, bio je toliko oduševljen da mu ju je 1716. godine Friedrich Wilhelm I. poklonio u znak savezništva Prusije i Rusije protiv Švedske.

Jantarna soba stigla je u Rusiju brodom, zapakirana u 18 velikih sanduka, a zatim je postavljena u Zimski dvorac u Sankt Peterburgu. No 1755. godine prema želji Petrove kćeri Elizabete prebačena je u Jekaterinski dvorac u Carskom selu. – Kada je 1770. godine posao bio gotov, soba je bila blještava. Bila je osvijetljena sa 565 svijeća čije se svjetlo reflektiralo na sjajnoj pozlati jantara i iskrilo na ogledalima, zlatu i mozaicima – zapisali su povjesničari Konstanin Akinsha iGrigorij Kozlov.

Jantarna soba bila je ruski ponos sve do 1941. godine. Iako nisu ušli u Sankt Peterburg (tadašnji Lenjingrad), nacisti su na početku opsade toga veličanstevnoga grada opljačkali Carsko selo, koje se od 1937. godine zvalo Puškinovo. Tako je njihov plijen postala i Jantarna soba, koju su za 36 sati rastavili na komade i spakirali u 27 sanduka. Prema naređenju Ericha Kocha, nacističkog zapovjednika za Istočnu Prusiju, sanduci su brodom prebačeni u grad Königsberg na Baltičkom moru. Soba je zatim ponovno postavljena u muzeju dvorca u Königsbergu. Kako je direktor muzeja Alfred Rohde bio veliki zaljubljenik u jantar, najprije je istraživao povijest sobe, a zatim je izložio. No, potkraj 1943. godine, kada se već nazirao kraj rata, Rohdeu su savjetovali da ponovno razmontira sobu u sanduke i skloni ih na sigurno. U kolovozu 1944. godine, u žestokim savezničkim bombardiranjima, kada je Königsberg pretvoren u ruševine, gubi se trag glasovitoj sobi.

Kako je teško povjerovati da je šest tona jantara moglo tek tako nestati, mnogi povjesničari već desetljećima pokušavaju riješiti misterij. Prva se pojavila teorija da su sanduci s jantarom uništeni tijekom bombardiranja 1944. godine, što i danas zastupaju mnogi povjesničari. Drugi smatraju kako su sanduci još uvijek u gradu koji je nakon rata promijenio ime u Kaljiningrad. Ima i onih koji smatraju da su sanduci ukrcani na brod koji je potonuo na dno Baltičkog mora. Prema jednoj od esktremnijih teorija, Staljin je zapravo sačuvao originalnu Jantarnu sobu, dok su nacisti ukrali kopiju.

Pročitaj Više

Kristalne Suze

1996. godina je za Libanon kao i za gotovo sve znanstvene krugove donijela nešto sasvim novo i neistraženo. Naime, dvanaestogodišnja Hasnah Mohamed Meselmani je plakala pri čemu je padalo sedam suza u prosjeku. To ne bi bilo nimalo zanimljivo da suze nisu ni manje ni više nego od kristala. Iako su sami kristali oštri poput stakla, oči male Hasnah nisu nimalo ozlijeđene. Doktori koji su je pregledali, kao i razni znanstvenici, utvrdili su da su suze vjerodostojne kao i cijeli slučaj. Zatim je u razgovoru rekla da je za suze "kriv" Maitreya kojeg je vidjela u snu u obliku bijelog viteza. On je potvrdio svoj drugi dolazak (budistički mesija, op.a.). Centar zbivanja u arapskom kao i u cijelom svijetu postala je mala djevojčica kojoj se život nakon toga nepovratno promijenio. Nedugo nakon toga djevojčica priznaje prijevaru pod velikim pritiskom zajednice. Mnogi hodočasnici su ostali poprilično šokirani i razočarani takvim izjavama Hasnah. Ostaje naravno ogroman veo tajne nad slučajem. Danas ne želi potvrditi način na koji je prijevaru izvela, a snimke brojnih tv kuća iz prilično jasnog kuta svjedoče stvaranju suza. Također, zanimljiva je i iznimna vjerodostojnost curenja suza koja nikako ne može biti lažna. Djevojčica isto tako nije nikad čula za Maitreyu kojeg su prepoznali brojni stručnjaci prilikom opisa njezinog sna. Interesantna je i rečenica koju joj je uputio u snu: "Uvijek ću biti s tobom, čak i kada me ne vidiš... ". On ju je na taj način upozorio na nesreću koja će se dogoditi ako obitelj ne izađe iz kuće. Brat je ostao unutra unatoč upozorenju, te je sljedeći dan doživio prometnu nesreću iz koje se ipak izvukao s manjim povredama. Tako je i ovaj slučaj vjerojatno zataškan bez pravih mogućnosti istraživanja, što nam govori da i arapski svijet to radi po uzoru na kolege iz SAD-a, i to bez njihovog konkretnog prisustva (ili mi samo tako trebamo misliti, op.a.). 

Pročitaj Više

EGZORCIZAM dali zbilja postoji ?

"Đavolje opsjednuće" u principu označava cjelinu psihofizičkih pojava, neobičnih i uznemirujućih, što otkrivaju u osobi nazočnost jedne druge osobe obilježene crtama zloga. Takva osoba pokazuje stanje agresivnosti koje je izraženo bijesnim psovkama, u neobuzdanom nasilju i napadima bjesnila koje je često popraćeno besramnim ponašanjem. Svaki spomen svetoga i sakralnoga izaziva strah, odbijanje i prezir. Ovo je jedna od službenih definicija fenomena.Crkva navodi kako opsjednuti posjeduju i nadljudske sposobnosti, govore njima nepoznate strane jezike, imaju znanje o budućim stvarima, mogu čitati tuđe misli, posjeduju ogromnu tjelesnu snagu, mogu lebdjeti, a iz tijela ili iz okolnih predmeta mogu izlaziti i ispadati čavli, kamenčići ili insekti. Opsjednute osobe mogu utjecati na stvari oko sebe tako da se one počnu same pokretati ili micati. Osim ovih simptoma mogu se pojaviti i druge tegobe koje se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalošću i općom nezainteresiranošću. Zbog ovakvih navoda je Arthur Conan Doyle smatrao Daniela Dunglasa Homea opsjednutim. Kada Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti govori se o otklinjanju (egzorcizmu). Egzorcizam istjeruje tog zlog duha iz osobe putem provođenja rituala iz Rimskog obrednika koji je stoljećima propisan i izgovara se ponajviše na latinskom (moguće objašnjenje pogledajte u poglavlju kimatika, op.a.). Prema katoličkoj crkvi egzorcizam može vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa i Vatikana što ima itekakve logike pošto je jedini dovoljno mjerodavan.  

Anneliese Michel ( Emily Rose )

Egzorcisti pravog početka egzorcizma trebaju stupiti u kontakt s demonima – moraju poznavati broj demona u osobi, njihova imena i razlog ulaska u čovjeka, moraju saznati vrijeme njihova izlaska iz čovjeka. Tada, ako je više demona u osobi treba svakoga istjerati posebno, što može produžiti vrijeme egzorcizma. Zanimljivo je pitanje je li kod egzorcista bitnija čvrsta vjera ili savršeno poznavanje svog posla. Oko toga se uvijek lome koplja kada je u pitanju proučavanje pojedinih slučajeva. Tu je i jako tanka linija između potrebe za egzorcizmom i liječenjem, pa u tom slučaju dolazi potreba za medicinskim osobljem na licu mjesta. Ukoliko bi se mene pitalo, idealna solucija je da svećenik egzorcist ima diplomu medicine. Još jedna bitna činjenica je što Vatikan nema preveliku toleranciju prema medijskom eksponiranju događaja pa ne postoji prevelika svjesnost o svemu u javnosti.

  

Brojne egzorcizme smo imali prilike vidjeti samo u raznim holivudskim produkcijama. Teško bi bilo predočiti sam čin egzorcizma da nije filma Egzorcist, Egzorcizam Emily Rose ili sličnih. Autor gore navedenog stručnijeg opisa egzorcizma, Elizabeta Vilenica, iznosi jedan primjer iz SAD-a po svjedočanstvu pastora koji je izvršio egzorcizam. Taj pastor Prince je za vrijeme propovijedi osjetio snažnu prisutnost Duha Svetoga, a pijanistica, za koju su kasnije doznali da u braku vodi perverzan život, počela je otegnuto zavijati, dizati ruke u zrak i pala je kao mrtva na zemlju. Prince je pozvao demona da mu otkrije svoje ime, a on je rekao da se zove Laž. Nakon duge bitke demon je izašao, žena je hroptala, ispao joj je jezik iz usta, boja njezine kože poprimila je plavičasti ton i ona se bacakala. Ali u njoj je ostao još jedan demon i nju je kasnije spopao napad bjesnila. Trgala je odjeću s tijela i pokušala razodjenuti prisutne ljude. Ljudi su je čvrsto držali i vezali konopcima, ali ona je sve to nadvladala. Nakon dvosatne borbe demon je izišao, a ona je zahvaljivala Bogu za oslobođenje. Kako Vilenica dalje objašnjava, egzorcist se u imperativu obraća zapovjednim tonom zloduhu najčešće riječima: "U ime Isusa Krista izlazi iz ove osobe". Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga. Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima. U prijevodu, svećenik je neka vrsta primopredajnika Duha Svetoga. Ja bih osobno jedan bitan dio potražio u izgovoru određenih riječi nabijenih energijom. Sa znanstvene strane, opsjednute osobe su shizofreničari, podvojene ličnosti i sve što treba da bi se lakše objasnio ovaj fenomen. Najčešće je to kompot međusobno teško mogućih psihičkih stanja osobe koja je u principu zrela za ludnicu i psihijatre. Znanstvenici su i sami potvrdili da ne bi trebalo biti moguće u jednom trenutku imati toliki broj psihičkih poremećaja, ali eto – egzorcizam je iznimka koja potvrđuje pravilo. Obavljene su i brojne studije o samom egzorcizmu, a glavni zaključak je da ne postoji medicinska kvalifikacija "poremećaja" što znači da dijagnoza gotovo nikada nije istovjetna. Pojedini psihijatri su htjeli u medicinske priručnike ubaciti riječ "zlo" kao opis – tijekom opsjednuća opsjednuta osoba iz nekog nepoznatog razloga postane zla i ispoljavaju se sve negativne strane. Iako je sve ostalo nejasno, doktori bi različite psihijatrijske poremećaje koji se kasnije javljaju samo naveli kao dodatne simptome ispoljavanja zla zbog nepoznatog uzroka. Ukoliko smatrate da je ovo objašnjenje iole definirano, onda vjerojatno studirate medicinu. Terry O'Sulivan iz Engleske tvrdi da uz suradnju sa svojim duhovnim vođom istjeruje demone i zle vile, te pomaže dušama da odu u duhovni svijet. Prisustvo vraga je, po njemu, uočljivo shizofrenijom i konstantnom nervozom koja je neobjašnjiva kod konvencionalnog doktora. Milijuni ljudi su u svojoj tinejdžerskoj dobi imali želju da se "poigraju" prizivanjem duhova na spiritističkoj ploči. Terry smatra da su duhovi pri njihovom dozivanju prilično simpatični i voljni pomoći sve dok ne shvate da su mrtvi. Ovo je tipičan primjer kako se na simulaciji egzorcizma može pristojno i zarađivati. Terry je zastupljen i na internetu, najviše zbog toga što je svojedobno bio prvi privatni egzorcist, i ako vas nešto više zanima lako je za pronaći na netu. Javnosti je najpoznatiji je slučaj Anneliese Michel koja je 1976. umrla u strašnim mukama isključivo zbog neuspješnog ili čak neobavljenog egzorcizma. Doktori su je jako dugo držali pod svojom jurisdikcijom, a kada su digli ruke od svega u slučaj su ušli svećenici nakon čega Anneliese umire. Kasnije su svećenici završili na sudu, zajedno s njezinim roditeljima. Ukoliko Vas zanima kako zvuči opsjednuta osoba možete pogledati snimke tog egzorcizma. Vratimo se mi na znanstveno objašnjenje ovog fenomena. Ono što odmah upada u oči je to da svećenici gotovo uvijek svojim metodama uspijevaju pomoći nesretnoj osobi dok medicina nije pronašla lijek za takvo shizofrenično ponašanje. To je po mom mišljenju ključan dokaz da su u sve upetljani neki "viši" fenomeni s kojima se ipak ne valja poigravati ako niste iznimno stručni. 

Pročitaj Više

Postoje li drugačije forme života ?

Mogucnost postojanja vanzemaljske ili drugacije forme života predvidio je još 1961. Dr. Frank Drake svojom poznatom Drakeovom jednadžbom kojom je utvrdio da samo u našoj
galaksiji postoji preko 10.000 planeta koji imaju sposobnost komunikacije sa Zemljom.

NASA je 2010. dokazala tu tvrdnju otkrivši u Kaliforniji bakteriju koja molekule fosfora mijenja arsenom, a ne ugljikom, vodikom, dušikom, kisikom, sumporom ili fosforom. Samim time je promijenjena paradigma da je apsolutno nemoguce bazirati život na bilo cemu osim ugljiku. To je osiguralo put hipotezama o širini postojanja vanzemaljskih vrsta.

Najpoznatiji takav primjer su organosilikoni koje znanost konstantno ispituje. Silicij je kemijski element koji uz ugljik najbolje pohranjuje informacije, pa stoga ne cudi kako brojni
znanstvenici vjeruju upravo u mogucnost postojanja silikonskih vanzemaljaca. Kako su zapoceli pokusi s racunalnom tehnologijom možda dobijemo i silikonske robote upravo na Zemlji. Ispitivanja su u samom zacetku. Dušicno-fosforna kombinacija također može stvoriti inteligentan život. Za njegov razvoj bi bila idealna atmosfera od amonijaka na planetu poput Urana ili Neptuna. Složeni spojevi koji ukljucuju amonijak, metan, ugljik, flor ili soli su također prema nekim znanstvenicima mogucnost koja ne bi trebala biti iskljucena. Za kraj su tu bica od prašine bilo kakvog sastava ili plazme.

Sam izgled bica je prilicno promoviran kroz SF literaturu. Tako poznajemo bica kao što su Alieni s kiselinom umjesto krvi. Culi smo i za razna bica od stijenja, kristalno bice iz
Zvjezdanih staza koje boravi u samom svemiru, mjenjolike od neke vrste želatine, racunalna bica koja žive samo unutar podatkovne strukture, bica sazdana od svjetlosti i munje, duhovna bica, bica pomaknuta u fazi, mineralna bica, bica sazdana od prostor-vremena, od crne materije... Uglavnom, razumijete koja je poanta – Sve je moguce!

Pročitaj Više

INDIGO DJECA

Znacenje koji stoji iza pojma Indigo djeteta je "dijete višeg stupnja evolucije", a danas je narocito popularno u New Age zajednici. Ova djeca su tako daleko naprednija u svimsegmentima života, puno brže se snalaze u kontaktu s ljudima i njihova uloga je ubrzavanje transformacije u sve bližoj promjeni covjecanstva, odnosno prelasku na viši nivo postojanja iliti cetvrti denzitet. Aura ove djece je indigo boje. Pojam je skovala Nancy Ann Tappe 1982. u knjizi "Understanding Your Life Through Color" (Razumijeti vlastiti život kroz boju). Nancy je inace poznati vidovnjak i medij, te se bavi proucavanjem aura koje vidi bez mehanickihpomagala. Krajem 70-tih godina prošlog stoljeca pocela je viđati sve više djece s indigo aurom pa je pocela vjerovati u transformaciju covjecanstva. Bracni par Tober je krajem 90-tih izdao knjigu o Indigo djeci i to se smatra prvim veliki komercijalnim probojem teorije. Pošto su sadržaj knjige dobili kanaliziranjem putem vanzemaljca Kryona ne treba previše navoditi što službena znanost misli o ovom konceptu.Kako prepoznati Indigo dijete? Takva su djeca osjetljivija, senzibilnija, iznimno snažnog karaktera i želje za promjenom svijeta u kojem živimo. Pošto su sama po sebi empaticna izanimaju ih misterije, paranormalno i okultno, a iznimno odbijaju autoritete i podjarmljenost mogu komotno sebe okarakterizirati kao takvog :D Jedino još nisam provjerio svijetlim li neonskim bojama. Šalu na stranu, depresivan nisam niti imam nocne more što je završna karakteristika.

Znanstveni element za proucavanje ovakvog tipa djece bi trebao biti ADHD iliti hiperaktivnost uz autizam, što svakako i jest u ogromnom porastu, no ja osobno mislim kako
je to plod hrane i flourirane vode prije nego nekakve velike buduce transformacije. Doktori su mi cak interesantni jer ne napadaju ovaj fenomen onako bucno kako napadaju i ostale iako postoji ista, a možda cak i manja kolicina dokaza o njemu. To je savršen teren za daljnje ispitivanje jer su Indigo djeca dobila znanstveni kredit kakav rijetko koji fenomen ima i ovo je pravo vrijeme da se obave široka ispitivanja koja bi svojim pozitivnim rezultatom pomogla djeci koja svoj ADHD i autizam moraju lijeciti velikim brojem neprovijerenih i štetnih lijekova farmaceutske mašinerije. 

Fenomen je za kraj najbolje opisao Nick Colangelo s Iowa sveucilišta koji je sve povezao s ogromnim brojem knjiga, prezentacija, radionica i videa što njihovim autorima omogucava veliku i nesmetanu zaradu. Kada samo pogledamo tko se sve bavi fenomenom jasno je da u
ovoj tvrdnji ima podosta istine.

Pročitaj Više

Porsche Spyder

Jedan od najpoznatijih i definitivno kultnih glumaca, "Buntovnik bez razloga", James Dean bio je najistaknutiji subjekt prokletstva koje je možda i najviše medijski eksponirano u skorijoj povijesti. Porsche Spyder (poznat i kao "Malo kopile"), kojeg je nabavio 1955., bio je vrlo nezgodna akvizicija u njegovom (nakon kupnje vrlo kratkom, op.a.) životu. Nakon samo petnaestak dana umire u frontalnom sudaru, a nije ni slutio da je auto vec i prije dolaska na sajam na kojem ga je kupio bio "proklet". Nekoliko mehanicara se bilo ozlijedilo na autu prilikom sastavljanja, a doticni događaji su se smatrali nesrecama.

Nakon fatalnog sudara karambolirani auto kupuje George Barris, koji je i prije imao iskustva s istim, pa je odlucio otkriti da li je u pitanju prokletstvo. Poslije preuređenja, auto prodaje dr. Williamu F. Eschrichu (iako mi osobno i nije jasno zašto mu je prodaja pala na pamet ako je vec sumnjao da je auto proklet, op.a.). Prijenosnu osovinu auta otkupljuje dr. Carl McHenry, Estrichov prijatelj. Pri prvoj test vožnji oba doktora doživljavaju nesrecu. Estrich prilikom prevrtanja auta ostaje paraliziran, McHenry pogiba zabivši se u drvo. Novi kupac kupuje gume, gume pucaju, a "sretnik" ipak preživljava. Barris nakon svega ipak odlucuje prekinuti nesrece i auto prodaje državi Kaliforniji u svrhu promocije sigurnosti na cestama. Ono što on nije znao je da je auto sam po sebi nesreca. Prilikom držanja u skladištu izbija
misteriozni požar u kojem gori vecina automobila, i pogađate, Porsche ostaje neoštecen. Nakon toga, automobil transportiraju na jedan sajam. Vozac kamiona transportera, George Barhuis, izlijece sa ceste, ispada iz kabine, preživljava, no, auto ipak ispada iz kamiona i ubija ga. Ni ova nesreca nije bila dovoljna. Na jednoj izložbi konstrukcija zajedno s automobilom pada na djecaka u publici i, naravno, ubija ga. Sljedeca nesreca se dogodila nakon ispadanja iz kamiona prilikom još jednog transporta kada je auto teže ozlijedio par
ljudi na ulici. Na srecu, auto se raspao na jednoj izložbi i to mu je bio kraj. Bilo je pokušaja ponovnog sastavljanja, no, Barris to nije dopustio te je dovezao auto do svoje garaže.
Otvorivši kamion, bio je zaprepašten i zacuđen jer auta više nije bilo. Gdje je auto danas i tko ga je uzeo nikad nije rasvijetljeno, ali i dalje stoji da je ovo možda i najsretniji epilog ako ga netko ipak nije ukrao.

Moje razmišljanje o ovom nizu nesretnih događaja je da cak i neke astronomske mogucnostikonstantnog ponavljanja nesrece imaju svoje granice, no, moram priznati da definitivno stoji i to da su neke nesrece možda i pridodane ili preuvelicane. Bilo kako bilo, znanstveno objašnjenje za ovaj slucaj jednostavno ne postoji.

Pročitaj Više