Postoje li drugačije forme života ?

Mogucnost postojanja vanzemaljske ili drugacije forme života predvidio je još 1961. Dr. Frank Drake svojom poznatom Drakeovom jednadžbom kojom je utvrdio da samo u našoj
galaksiji postoji preko 10.000 planeta koji imaju sposobnost komunikacije sa Zemljom.

NASA je 2010. dokazala tu tvrdnju otkrivši u Kaliforniji bakteriju koja molekule fosfora mijenja arsenom, a ne ugljikom, vodikom, dušikom, kisikom, sumporom ili fosforom. Samim time je promijenjena paradigma da je apsolutno nemoguce bazirati život na bilo cemu osim ugljiku. To je osiguralo put hipotezama o širini postojanja vanzemaljskih vrsta.

Najpoznatiji takav primjer su organosilikoni koje znanost konstantno ispituje. Silicij je kemijski element koji uz ugljik najbolje pohranjuje informacije, pa stoga ne cudi kako brojni
znanstvenici vjeruju upravo u mogucnost postojanja silikonskih vanzemaljaca. Kako su zapoceli pokusi s racunalnom tehnologijom možda dobijemo i silikonske robote upravo na Zemlji. Ispitivanja su u samom zacetku. Dušicno-fosforna kombinacija također može stvoriti inteligentan život. Za njegov razvoj bi bila idealna atmosfera od amonijaka na planetu poput Urana ili Neptuna. Složeni spojevi koji ukljucuju amonijak, metan, ugljik, flor ili soli su također prema nekim znanstvenicima mogucnost koja ne bi trebala biti iskljucena. Za kraj su tu bica od prašine bilo kakvog sastava ili plazme.

Sam izgled bica je prilicno promoviran kroz SF literaturu. Tako poznajemo bica kao što su Alieni s kiselinom umjesto krvi. Culi smo i za razna bica od stijenja, kristalno bice iz
Zvjezdanih staza koje boravi u samom svemiru, mjenjolike od neke vrste želatine, racunalna bica koja žive samo unutar podatkovne strukture, bica sazdana od svjetlosti i munje, duhovna bica, bica pomaknuta u fazi, mineralna bica, bica sazdana od prostor-vremena, od crne materije... Uglavnom, razumijete koja je poanta – Sve je moguce!

Pročitaj Više

INDIGO DJECA

Znacenje koji stoji iza pojma Indigo djeteta je "dijete višeg stupnja evolucije", a danas je narocito popularno u New Age zajednici. Ova djeca su tako daleko naprednija u svimsegmentima života, puno brže se snalaze u kontaktu s ljudima i njihova uloga je ubrzavanje transformacije u sve bližoj promjeni covjecanstva, odnosno prelasku na viši nivo postojanja iliti cetvrti denzitet. Aura ove djece je indigo boje. Pojam je skovala Nancy Ann Tappe 1982. u knjizi "Understanding Your Life Through Color" (Razumijeti vlastiti život kroz boju). Nancy je inace poznati vidovnjak i medij, te se bavi proucavanjem aura koje vidi bez mehanickihpomagala. Krajem 70-tih godina prošlog stoljeca pocela je viđati sve više djece s indigo aurom pa je pocela vjerovati u transformaciju covjecanstva. Bracni par Tober je krajem 90-tih izdao knjigu o Indigo djeci i to se smatra prvim veliki komercijalnim probojem teorije. Pošto su sadržaj knjige dobili kanaliziranjem putem vanzemaljca Kryona ne treba previše navoditi što službena znanost misli o ovom konceptu.Kako prepoznati Indigo dijete? Takva su djeca osjetljivija, senzibilnija, iznimno snažnog karaktera i želje za promjenom svijeta u kojem živimo. Pošto su sama po sebi empaticna izanimaju ih misterije, paranormalno i okultno, a iznimno odbijaju autoritete i podjarmljenost mogu komotno sebe okarakterizirati kao takvog :D Jedino još nisam provjerio svijetlim li neonskim bojama. Šalu na stranu, depresivan nisam niti imam nocne more što je završna karakteristika.

Znanstveni element za proucavanje ovakvog tipa djece bi trebao biti ADHD iliti hiperaktivnost uz autizam, što svakako i jest u ogromnom porastu, no ja osobno mislim kako
je to plod hrane i flourirane vode prije nego nekakve velike buduce transformacije. Doktori su mi cak interesantni jer ne napadaju ovaj fenomen onako bucno kako napadaju i ostale iako postoji ista, a možda cak i manja kolicina dokaza o njemu. To je savršen teren za daljnje ispitivanje jer su Indigo djeca dobila znanstveni kredit kakav rijetko koji fenomen ima i ovo je pravo vrijeme da se obave široka ispitivanja koja bi svojim pozitivnim rezultatom pomogla djeci koja svoj ADHD i autizam moraju lijeciti velikim brojem neprovijerenih i štetnih lijekova farmaceutske mašinerije. 

Fenomen je za kraj najbolje opisao Nick Colangelo s Iowa sveucilišta koji je sve povezao s ogromnim brojem knjiga, prezentacija, radionica i videa što njihovim autorima omogucava veliku i nesmetanu zaradu. Kada samo pogledamo tko se sve bavi fenomenom jasno je da u
ovoj tvrdnji ima podosta istine.

Pročitaj Više

Porsche Spyder

Jedan od najpoznatijih i definitivno kultnih glumaca, "Buntovnik bez razloga", James Dean bio je najistaknutiji subjekt prokletstva koje je možda i najviše medijski eksponirano u skorijoj povijesti. Porsche Spyder (poznat i kao "Malo kopile"), kojeg je nabavio 1955., bio je vrlo nezgodna akvizicija u njegovom (nakon kupnje vrlo kratkom, op.a.) životu. Nakon samo petnaestak dana umire u frontalnom sudaru, a nije ni slutio da je auto vec i prije dolaska na sajam na kojem ga je kupio bio "proklet". Nekoliko mehanicara se bilo ozlijedilo na autu prilikom sastavljanja, a doticni događaji su se smatrali nesrecama.

Nakon fatalnog sudara karambolirani auto kupuje George Barris, koji je i prije imao iskustva s istim, pa je odlucio otkriti da li je u pitanju prokletstvo. Poslije preuređenja, auto prodaje dr. Williamu F. Eschrichu (iako mi osobno i nije jasno zašto mu je prodaja pala na pamet ako je vec sumnjao da je auto proklet, op.a.). Prijenosnu osovinu auta otkupljuje dr. Carl McHenry, Estrichov prijatelj. Pri prvoj test vožnji oba doktora doživljavaju nesrecu. Estrich prilikom prevrtanja auta ostaje paraliziran, McHenry pogiba zabivši se u drvo. Novi kupac kupuje gume, gume pucaju, a "sretnik" ipak preživljava. Barris nakon svega ipak odlucuje prekinuti nesrece i auto prodaje državi Kaliforniji u svrhu promocije sigurnosti na cestama. Ono što on nije znao je da je auto sam po sebi nesreca. Prilikom držanja u skladištu izbija
misteriozni požar u kojem gori vecina automobila, i pogađate, Porsche ostaje neoštecen. Nakon toga, automobil transportiraju na jedan sajam. Vozac kamiona transportera, George Barhuis, izlijece sa ceste, ispada iz kabine, preživljava, no, auto ipak ispada iz kamiona i ubija ga. Ni ova nesreca nije bila dovoljna. Na jednoj izložbi konstrukcija zajedno s automobilom pada na djecaka u publici i, naravno, ubija ga. Sljedeca nesreca se dogodila nakon ispadanja iz kamiona prilikom još jednog transporta kada je auto teže ozlijedio par
ljudi na ulici. Na srecu, auto se raspao na jednoj izložbi i to mu je bio kraj. Bilo je pokušaja ponovnog sastavljanja, no, Barris to nije dopustio te je dovezao auto do svoje garaže.
Otvorivši kamion, bio je zaprepašten i zacuđen jer auta više nije bilo. Gdje je auto danas i tko ga je uzeo nikad nije rasvijetljeno, ali i dalje stoji da je ovo možda i najsretniji epilog ako ga netko ipak nije ukrao.

Moje razmišljanje o ovom nizu nesretnih događaja je da cak i neke astronomske mogucnostikonstantnog ponavljanja nesrece imaju svoje granice, no, moram priznati da definitivno stoji i to da su neke nesrece možda i pridodane ili preuvelicane. Bilo kako bilo, znanstveno objašnjenje za ovaj slucaj jednostavno ne postoji.

Pročitaj Više

DANIEL DUNGLAS HOME

Daniel Dunglas Home, koji se nalazi i u dijelu o levitaciji, bio je spiritist s najviše potencijala postici nešto više. Imao je zbilja zavidno širok spektar aktivnosti. Ro en je 1833. u
Edinburghu, Škotska. Kao dijete je vidio smrt vlastite majke koja je baš tada preminula u drugom gradu. Tužno djetinjstvo s tuberkulozom i preseljenje u Connecticut, SAD, ga je obilježilo za cijeli život. Teta ga je izbacila iz kuce pod uvjerenjem da je opsjednut vragom i to je bila sreca u nesreci jer je tako imao priliku razviti svoje medijske sposobnosti da bih preživio. Specijalnosti su mu bile komunikacija s mrtvima, levitacija, stvaranje sablasnog okruženja od niotkuda, mogucnost mijenjanja velicine vlastitog tijela, telekineza itd.

Zanimljivo je da te sposobnosti nije smatrao nekim pravim mocima vec pomoci prijateljskih duhova s kojima je mogao razgovarati. Home je bio i jedan od skeptika prema tuđim
medijskim sposobnostima. Zato je svoje seanse izvodio danju, pod jakom svjetlošcu ili pak vani. U jednoj od seansi je uspio dobiti i potpis Napoleona za koji je potvrđeno da je
autentican. Znanstvenici tvrde da je rješenje za njegove sposobnosti masovna halucinacija koju je bio u stanju proizvesti na neki nacin. Ono što im ne ide u prilog je to da ga je znanstveno ispitivao Sir William Crookes, jedan od najpoznatijih znanstvenika tog vremena. On je postavio harmoniku u neku vrstu kutije koja blokira magnetsku energiju. Po njemu je ona bila izvor Homeovih moci. Harmonika je zasvirala i Home je i od njegove strane
potvr en istinskim medijem. To je još samo jedna od potvrda da nisu svi mediji varalice i da u tom moru ima i istinskih medija koji zavrjeđuju pozornost. Također ga je potvrdio i Arthur Conan Doyle koji je doduše smatrao kako je Home opsjednut demonima.

Zakljucak ovog dijela je takav da neki ljudi zbilja imaju neke mogucnosti i spoznaje koje su nama strane ili prilicno daleko od naše svakodnevice. Izabrao sam baš ovo dvoje medija jer
je Blavatska možda i najsporniji medij u povijesti dok je Home možda jedini medij koji je u svoje vrijeme bio i znanstveno priznat. Pod ovim smatrajte da mu nisu uspjeli naci nijedan pravi i vidljivi nedostatak. Vjerujem da i sad postoje neki istinski mediji, no problem je kapitalizam i želja jedino i iskljucivo za samopromocijom i zaradom.

Pročitaj Više

BERMUDSKI TROKUT

Misterija je kako je taj dio Atlantika postao misteriozan

Bermudski trokut je trokutasto područje u Atlantskom oceanu na čijim su vrhovima ugrubo Miami, Bermuda i Puerto Rico.

Legenda o Bermudskom trokutu kaže da se upravo u tom području događaju misteriozna nestajanja ljudi, brodova i aviona. Broj ljudi, brodova i aviona koji su nestali ovisi o tome tko broji i postavlja granice trokuta. Površina trokuta varira od 500.000 kvadratnih milja pa sve do tri put veće površine, ovisno o mašti onog tko govori o trokutu (Neki u trokut uključuju Azore i Meksički zaljev). Tragovi misterije o nestajanju sežu čak u Kolumbovo doba. Procjenjeno je da se u zadnjh 500 godina u trokutu dogodilo od 200 do 1000 incidenata. Howard Rosenberg tvrdi da je samo 1973. godine Obalna straža primila 8000 poziva u pomoć iz tog područja, a da je više od 50 brodova i 20 aviona nestalo u Bermudskom trokutu u zadnjem stoljeću.

Rađale su se mnoge teorije koje su nastojale objasniti ova nestajanja. Ljudi sa razvijenom maštom su predlagali teorije koje su uključivale zloćeste izvanzemaljace, potomke sa Atantide, zle ljudi sa antigravitacijskim uređajima pa sve do otvaranja prolaza koji vode u druge dimenzije. Čudne magnetske anomalije i oceanske fluktuacije su omiljene među tehničarima, a skeptici se drže realnijih stvari, poput uragana, potresa, visokih valova, jakih morskih struja, oluja, pirata, tsunamija, eksplozija na brodu, kvara na avionu i sličnih ljudskih i prirodnih uzroka.

Neki skeptici čak smatraju da se ustvari tu nema što objašnjavati kad tu niti nema misterije. Broj nesreća, tj. nestajanja, nije uopće neuobičajen, uzme li se u obzir veličina trokuta, položaj i činjenica da je to prometno jako aktivno područje. Puno slučajeva nestanka brodova i aviona koji se povezuju sa Bermudskim trokutom se zapravo niti nije dogodio na tom području. Istraživači ove legende o ukletom trokutu dosada nisu dali zadovoljavajuće objašnjenje misterioznih nestanaka. Možda zato što se ništa čudno niti ne događa u ovom dijelu svijeta. Stvarna misterija je kako je zapravo Bermudski trokut postao misterija.

Moderna legenda o Bermudskom trokutu započinje nestankom 5 aviona američke mornarice 1945. godine, poznatih kao Let 19. Najlogičnija teorija koja objašnjava zašto su avioni nestali je ona koja kaže da se vođi leta Charles Tayloru pokvario kompas. Ostali avioni vježbenika nisu imai odgovarajuću opremu za navigaciju. Grupa je ostala dezorijentirana u prostoru, te su uslijed dugog leta ostali bez goriva, a s obzirom da je riječ o jako velikom području, tragedija je bila neizbježna. Nijedna misteriozna sila nije bila upletena u nestanak aviona, osim misteriozne sile gravitacije koja je djelovala na avione bez goriva.

Tokom godina, bezbroj knjiga, članaka, televizijskih emisija i dokumentarnih filmova je snimljeno o Bermudskom trokutu, bez dovoljne doze skepticizma i logičnog rasuđivanja. Možda je upravo to i razlog zašto se ogromno područje u oceanu naziva misterioznim Bermudskim trokutom.

Pročitaj Više

EKSPERIMENT PHILADELPHIJA

Jesu li 1943. godine ratni brodovi zaista bili teleportirani i nevidljivi, a posada skrenula s uma?

Eksperiment Philadelphija je navodni projekt Američke mornarice iz 1943. godine kada je prema legendi razarač USS Eldridge postao nevidljiv, dematerijaliziran i teleportiran. Brod je teleportiran iz Philadelphije, Pennsylvanija do Norfolka, Virginija, i nazad do baze u Philadelphiji. Eksperiment je navodno imao užasne posljedice, mornari bi nestajali te se opet pojavljivali, neki su i poludjeli, pa je zbog toga mornarica bila primorana obustaviti projekt.

Prema legendi, projekt je vodio dr. Franklin Reno primjenivši Einsteinovu teoriju ujedinjenih polja. Eksperiment je trebao pokazati uspješno sjedinjavanje gravitacije i elektromagnetizma u elektromagnetsko prostor-vremensko savijanje.

No, mornarica je demantirala navode da se takvo što ikad odigralo. Upravo ti demanti su potvrda teoretičarima zavjera da se eksperiment dogodio. Ali, odakle je ova priča uopće krenula?

U priči se nalaze činjenice, fikcije, spekulacije, ali i ludilo. Činjenica je da mornarica izvodi brojne eksperimente, od kojih su neki tajni. Mnogi od njih imaju za cilj naći vojnu primjenu najnovijih otkrića u fizici, kao što je i Einsteinova teorija ujedninjenih polja. Izgleda da je činjenica da je mornarica eksperimentirala s nevidljivošću 1943. godine, ali nije uspjela učiniti da brod nestane. Edward Dudgeon, koji je bio na U.S.S. Engstromu, tvrdi da su se nadali da mogu učinit brodove "nevidljivima na torpeda tako što bi ih demagnetizirali".

Dudgeon opisuje jedan od eksperimenata, te kaže kako bi posada bila na kopnu, a brod bi bio omotan velikim kabelima kroz koji bi bila puštena struja. Tako su se nadali da će poništiti magnetsko polje broda. Eksperiment je uključivao i druge radnike van vojske, te trgovačke brodove, a među mornarima se moglo čuti da će ih učiniti nevidljivim, što zapravo znači nevidljivim za torpeda.

Posada oba broda, Engstroma i Eldridgea je bila zajedno, a brodovi su bili skupa vezani. Mornari bi se zajedno družili, zabavljali i nitko nije spominjao ništa neobično, no ponekad bi svjedočili nekim spektakularnim električnim olujama, kaže Dudgeon.

No pojavio se izvjesni Marshall Barnes, koji sebe naziva 'specijanim civilnim detektivom', tvrdeći da je priča Dudgeona dezinformacija i služi za prikrivanje stvarnih Vladinih akcija. Možda, no 1999. grupa mornara sa broda Eldridge koja se okupila na proslavi su za novine Philadelphia Inquirer rekli kako im je priča zabavna, posebno iz razloga što brod nikad nije pristao u Philadelphiju. Barnes također tvrdi da može dokazati da je 'optička nevidljivost' moguća koristeći "intenzivno elektromagnetsko polje koje bi kreiralo iluziju nevidljivosti refraktirajući svjetlost". Tvrdi da je to dokazao televizijskoj mreži A&E u emisiji Unexplained, ali da se oni nisu držali dogovora. Netko bi pomislio da bi skočili na priliku da prikažu nešto tako čudesno.

Projekt Philadelphija bio je i poznat pod nazivom 'Project Rainbow' (Projekt Duga). Opsežna pretraga arhive nije uspjela naći poveznicu između projekta Duga i teleportacije ili postizanja da brod postane nevidljiv. 1940. godine kodno ime Rainbow bilo je korišteno za savez Rim-Berlin-Tokio, a planovi tog projekta su bili kako pobijediti Italiju, Njemačku i Japan. Rainbow V, plan na djelu 7. prosinca 1941., kad je Japan napao Pearl Harbor, je bio plan SAD-a kako se boriti protiv neprijatelja.

Nakon mnogo godina istražvanja, osoblje Operativne Arhive i nezavisni istraživači nisu uspjeli naći nijedan službeni dokument koji podupire tvrdnju da su se nevidljivost ili teleportacija ikad dogodile u Philadelphiji ili bilo gdje drugdje na ratnim brodovima u SAD-u.

Pročitaj Više

Vozac Autobusa 1979.god

1979.god. Vozac autobusa Trevor Pease je obavljao posao kao i inace. U prazan autobus ulaze cetiri putnika, dvije žene i dva muškarca. Otišavši na platformu, na sljedecoj stanici ulazi gospođa. Bila je obucena u leopardovo krzno, sa šeširom, torbicom i brošem dijamantom oko vrata. Strašno je slicila na dvije gospođice koje su ušle ranije. Kada je otišao naplatiti karte vidio je da nedostaje starija gospođa. Opisao im je gospođu, a mlađe putnice su šokirane rekle da znaju tko je to, te da su baš one kupile bundu. Bila je to njihova majka,
koja je nažalost umrla prije 14 mjeseci

Pročitaj Više