12.4.1936. datum je kada je jedan čovjek ribario u blizini Aberavona u Bristolskom kanalu. Tijekom pecanja i mrežarenja ribič lovi staklenu bocu koja naizgled slučajno plovi u blizini barke. Kako je bila zapečaćena s porukom unutar stakla ribič je logično zaključio kako je riječ o poruci u boci. Tijekom radnog dana nije je otvarao već se posvetio dnevnim rutinama i poslu, no nakon dolaska kući znatiželja je učinila svoje i pred obitelji otvara bocu.
Na papiru je bila napisana poruka: "Saxilby tone. Pozdravljam svoje sestre, braću i rodbinu. Joe O’Car.
Riječ je inače o brodolomcu Saxilby koji je 1933. godine nestao u Atlantiku, vjerojatno zbog velike oluje i nesreće. Sve se odvijalo 400-tinjak milja od Bristola. Vjerojatno otprilike već nagađate o čemu se ovdje radi. Osim dirljivog trenutka i tužnih uspomena ovaj događaj je danas jedan od najpoznatijih primjera nevjerojatne slučajnosti, sinkroniciteta ili koncepta "u pravo vrijeme na pravom mjestu" jer se ribar koji je pronašao bocu zove Brian O’Car i, pogađate, Joeov je brat!
Legenda tumači da su ove mitske junakinje živjele na obalama Crnog mora. U toj priči su
bile upamćene po velikim vojnim podvizima, no, ipak su znale gubiti od najvećih helenskih
junaka poput Herakla, Tezeja i Ahila. Ime im najvjerojatnije potiče od riječi "amazoje" što
znači "bez prsa", jer su navodno odsijecale ili spaljivale desnu dojku da im ne smeta prilikom
pucanja iz luka. Druge mogućnosti su iranski etnonim "ha-mazan" iliti ratnici, a moguća je i
druga iranska riječ "ama-janah", tj. ubijanje i plodnost.
Prvotno su jahale na konjima, bile su vrsne u luku i strijeli, oblačile su krzno od divljači, a
najubojitije oružje im je bila bojna sjekira. Mitovi navode da bi se prilikom svetkovina
plodnosti spajale s plemenom Gargareanaca, pa bi dijelili djecu ovisno o spolu. Tri
najpoznatije Amazonke su Hipolita (ubio je Heraklo), Antiopa (oženio je Tezej) i Orejtija
(Antiopina sestra). Po Homeru su bile saveznice Trojanaca u ratu protiv Ahajaca. Nikada
nije otkrivena država Amazonki što daje pravo mnogima da ih proglase legendom. Po starim
spisima locira ih se u Pontusu, današnjoj Turskoj. Herodot ih je zvao drugačijim imenom,
ubojicama muškaraca iliti Androktonejkama, te da su same sebe nazivale Ojorpatankama.
Kako su popriličan broj puta spomenute u literaturi i legendama onog vremena (više puta od
Isusa Krista, op.a.) i kako je naknadno otkriven jedan određeni broj gradova uz znanstveno
priznanje nekih mitova ne čudi da je vrlo vjerojatan stvarni povijesni značaj ovog ženskog
ratničkog naroda. Strah koji su sijale uz poštovanje dovodi do toga da su Amazonke zaštitni znak brojnih
feminističkih udruga, društava itd. One su ideja vodilja brojnim istraživačima i arheolozima
koji i dan danas traže tu misterioznu i drevnu zemlju. Mora se priznati da su bez obzira na
vjerojatnost njihovog postojanja dobile dubok pečat u povijesti, te imaju tu posebnu počast da
se po jednoj seriji koja je nastala baš po uzoru na ovu legendu, Xeni, nazvao i jedan
novootkriveni planetoid u sunčevom sustavu...
Na autentičnoj video snimci koju su snimli astronauti prilikom misije Apollo 11, a koja je dugo vremena bila strogo skrivana od javnosti, jasno se vidi čovjekoliko biće kako hoda po površini Mjeseca.
Neil Armstrong i Edwin "Buzz" Aldrin bili su svjedoci ovog incidenta ubrzo nakon slijetanja Apollo 11 na Mjesec. U vrijeme kada se to dogodilo, televizijski prijenos uživo je bio prekinut na dvije minute zbog kako su tvrdili "pregrijanost kamere".
Ovo je 16mm video zapis izvornog video prijenosa uživo koji je direktno poslan američkoj vladi, ali cenzuriran za javno prikazivanje. Film je prošle godine prokrijumčaren iz neotkrivene lokacije vlade.
NASA je također objavila više od 12.000 fotografija iz programa Apollo, snimane Hasselblad kamerama koje su bile montirane na prsa astronauta. Fotografije u visokoj rezoluciji mogu se pronaći na flickr stranici "Arhiva projekta Apollo",i podijeljene su po spremnicima i odvojenim misijama.
Iako su brojne fotografije s misija Apollo digitalizirane u desetljećima nakon slijetanja na mjesec, pripremanje i organiziranje ovakve digitalne kolekcije bio je velik posao za predan tim NASA-inih djelatnika.
Proces skupljanja fotografija u arhivu započeo je prije više od 10 godina, a vodio ga je Kipp Teague sa Sveučilišta Lynchburg u SAD-u.
- Oko 2004. godine, Svemirski centar Johnson počeo je ponovno skenirati originalne spremnike Hasseelblad kamera iz projekta Apollo, pa smo Eric Jones i ja nabavljali TIFF verzije novih skenova na DVD-ima, rekao je Teague.
- Fotografije smo potom obradili kako bi ih postavili na naše stranice, popravili bismo boje i svjetlinu, i smanjili veličinu slika na oko 1000 dpi za verzije u visokoj rezoluciji, kazao je.
U kolekciji objavljenoj na flickru nalaze se fotografije s misija Apollo 7, 8, 9, 10, 11 - prvo slijetanje na mjesec, 12, 13, 14, 15, 16 i 17.
Još nekoliko neobičnih detalja s Mjeseca iz programa "Google Earth":
Evo i prikaz slijetanja na Mjesec prikazan kao video 360 (za bolji efekt koristite vaš mobitel, a za još bolji koristite virtualne naočale)
Projekt "Plava knjiga", poznatiji pod nazivom "Blue book" je kodno ime vezano za NLO aktivnosti i istraživanja. Jedna takva aktivnost je zabilježena kamerom gdje su vanzemaljcu postavljali važna pitanja u vezi našeg postojanja na planeti. Što nam je vanzemaljac poručio poslušajte u video zapisu.
Da li je ova snimka prava ili nije, prosudite sami, ali svakako je zanimljivo poslušati ovaj razgovor. Uostalom, tko smo mi da uopće sudimo je li ovako nešto stvarno ili nije uzimajući u obzir naše dosadašnje znanje o NLO-ima i naprednim tehnologijama iz drugih svjetova?
Možda ćete si u samom početku postaviti pitanje "Zašto ovaj vanzemaljac priča baš na engleskom", ali odgovor je jenostavan: "Pa zar mislite da je nekoj naprednoj civilizaciji problem naučiti naš jezik?"
Drugo pitanje bi možda bilo: "Ako su toliko napredni, zašto ne komuniciraju telepatski, nego moraju pričati", a odgovor je ovdje još jednostavniji: "Upravo zato što se oni zapravo moraju spustiti na naš nivo da bi ih mi razumjeli, jer mi nismo još toliko evoluirali da komuniciramo telepatski".
U ovom intervjuu možete čuti kako ova bića zapravo nisu vanzemaljci, nego dolaze s naše planete Zemlje. To se poklapa s teorijom da postoji napredna civilizacija koja živi u unutrašnjosti Zemlje, a također se poklapa i s teorijom da je zapravo nemoguće izaći iz Zemljine atmosfere, pa je to povezano i s lažnim slijetanjem na Mjesec koji se zapravo nikada nije dogodio nego je snimljen u studiju.
Nadalje, kaže da su oni iz budućnosti i da su evoluirali od nas, a da je njihov trenutni zadatak ovdje da nadgledaju, jer su dokazi o postanku uništeni tijekom nuklearnih ratova. Također je samo nekolicina preživjela, njihovi pretci, koji su se povukli u unutrašnjost Zemlje i tamo nastavili život.
Kada ga pitaju za smisao života, on odgovara da ne zna smisao života (nije to pravo postavljeno pitanje), nego zna prirodu života, jer je smisao subjektivan, a priroda objektivna realnost. Na pitanje što se događa kada umremo, on odgovara da je smrt ljudsko shvaćanje života, te da takvo ne postoji. Kaže da smo iskusili i da ćemo iskusiti svaku instancu koju mi nazivamo životom, to je poanta. Svi smo mi ista instanca života, odvojeni nečime što mi nazivamo smrt.
Na pitanje kako je stvoren Svemir i zašto je stvoren tako savršeno za nas, on mu odgovara da postoji bezbroj Svemira, svaki sa različitim fizičkim svojstvima.
Još jedno od važnih pitanja koje mu je postavljeno je zašto smo mi sebe uništavali nuklearnim ratovima, na što mu on odgovara da je to zbog političkih i religijskih dogmi te da su to korijeni svih velikih sukoba naše vrste. Nadodaje da u sljedećem stoljeću države koje imaju pristup oružju za masovno uništenje su upravljane dogmama i da će zbog toga naša vrsta biti uništena.
Ovi artefakti bi mogli biti najstariji otkriveni kršćanski zapis ikada, pojedini dijelovi stari su i preko 2.000 godina! Nažalost, država Izrael je cijelu kolekciju uspijela "oteti" iz ruku Jordanaca i sve čuvaju u sefu daleko od očiju javnosti zbog povjerljivosti sadržaja.
Grupa od 70. knjiga s 5-15 metalnih stranica je otkrivena između 2005. i 2007. godine u aridskoj dolini u sjevernom Jordanu. Pećina je ostala otvorena nakon poplave te su istraživači prvo otkrili brojne židovske simbole što ih je navelo na daljnju potragu.
Beduin koji ih je pronašao sadržaj je prodao izraelskom beduinu koji ih je prokrijumčario preko granice i tako je cijelokupno otkriće savršilo u izraelskim rukama.
Izraelski beduin pak tvrdi da je sve bilo u vlasništvu njegove obitelji već 100 godina što ne pije vodu jer su jordanski stručnjaci u kratko vrijeme već vidjeli knjige i protumačili njihov sadržaj. Ziad Al-Saad, direktor jordanskog ministarstva za starine tvrdi da se u njima nalazi sadržaj napisan neposredno nakon Kristovog raspinjanja što bi ih po važnosti diglo i iznad svitaka s Mrtvog mora.
David Elkington, znanstvenik drevne religiozne arheologije, tvrdi da bi ovo zapravo moglo biti i najvažnije otkriće kršćanstva ikada. Ukoliko probiju kod vjeruje da će sve biti puno jasnije jer je već uspio dekodirati dio koji govori o mesiji.
Philip Davies, profesor Starog zavjeta na Sheffieldskom sveučilištu, bio je posebno iznenađen otkrićem. On je uvidio da je ovo najstariji spomen Kristove grobnice i križa kao oznake u kršćanstvu. Njega je posebno zainteresiralo to što je iza grobnice zidina grada Jeruzalema što taj grad povezuje sa raspećem.
Uzevši sve u obzir ovo je možda najveće otkriće kršćanstva ikada i s pravom se pitamo zašto izraelska vlada ne dopušta pristup spisima i da li u svemu stoji neko sasvim novo otkriće koje će u potpunosti izmjeniti pogled na Bibliju?
Portal Adimensional koji se inače bavi paranormalnim fenomenima, prije nekoliko je dana objavio snimku navodnog čuda - kipa Isusa Krista koji otvara oči. Kontroverznu je snimku vidjelo dva milijuna ljudi...
Vlasnik Adimensionala Ivan Escamilla kune se kako su snimku pregledali brojni stručnjaci, svećenici, kipari i profesionalaci iz područja specijalnih efekata te kako su svi oni uvjereni da snimka nije lažirana.
Video je inače snimljen u jednoj od crkava u meksičkoj državi Coahuila de Zaragoza, a prikazuje trenutak u kojem kip razapetog Isusa Krista prvo otvara, a onda i natrag zatvara oči, prenosi britanski Mirror.
No, biskup u čijoj se biskupiji nalazi crkva izričito je odbio pregledati snimku i nazvao je lažnom pa se to smatra i službenim stavom Crkve. Vjernici su podijeljeni. Neki je nazivaju čudom, a drugi bogohuljenjem. Vi pak procijenite sami.
Inače, ovakve i slične pojave na mjestima gdje se ljudi mole i gdje ne bi trebalo biti paranormalnih ili demonskih manifestacija, znaju se ponekada dogoditi upravo tamo gdje bi ih najmanje očekivali. Često se ovakve pojave pripisuju opsjednućima, odnosno ukletim mjestima.
Također i na duhovnim obnovama se mogu vidjeti razna prisustva demonskih opsjednuća ljudi, pa se tako nekima kralježnica savija unatrag pod kutom od 90 stupnjeva što je medicinski neobjašnjivo, djeca koja doslovno reže i govore na stranim jezicima prilikom istjerivanja, klupe na kojima sjede ljudi doslovno krenu levitirati itd.
Demoni se znaju prikazati i u ljudskom obliku, to nije ništa novo. I u Bibliji piše kako je Isusu prišao fin gospodin koji ga je pokušavao zavesti, a taj fin gospodin je zapravo bio sam Sotona.
Ovdje se svakako mogu postaviti dva pitanja, je li ova snimka uređena, tj. da li je netko ubacio efekte i napravio animaciju, a ako nije, da li se onda radi o ukletoj crkvi jer navodno postoje i takve crkve u kojima se događaju čudne stvari. Prosudite sami.
Godina 1855., odnosno njezini siječanj i veljača, zapamćeni su po vrlo oštroj zimi. Jasno, ta
zima nije ono zbog čega ovo navodim, već petak 9. veljače.
Tada je devonski okrug u Engleskoj, odnosno desetke sela i praktički sva dvorišta pohodilo
biće koje je ostavilo tragove u obliku kopita.
Cijela sela su sljedila tragove koji su se konstantno nastavljali. Jasno, sad bi velika većina
ljudi ustvrdila da je to mogao biti i jarac, no, ovdje baš i nije tako jednostavno. U ovom
slučaju je iznimka da se kopito otiskuje kao da noga slijedi nogu u jednom jedinom redu,
odnosno, govorimo o pravocrtnom hodu. Također, mjerenjem je utvrđeno da su koraci u svim
selima potpuno pravilni, tj. da je identičan razmak između ama baš svakog koraka.
Postojale su brojne teorije o podrijetlu stopa u to vrijeme, od magaraca s jednom nogom do
jazavaca. Početkom 1980-ih bio je aktualan slučaj pokolja ovaca i janjadi. Mačkolika zvijer
je "ludovala" istim područjem tih godina i po nekim detaljima podsjeća na mnogo stariju
zvijer. U novijem slučaju je to 99% neka vrsta mačke što kategorički odudara od starog opisa.
Za mene je najvjerojatnije da je stare otiske radila skupina ljudi s dvije usijane potkove i
metrom (problem predstavljaju tragovi po zidovima i krovovima koji nisu oštećeni, no i to se
da napraviti), a problem kod toga je eventualni motiv cjelokupnog igrokaza. Srećom ili
nesrećom, tu je uvijek i ona posljednja "slamka spasa", tj. nimalo popularna mogućnost da je
nečastivi zbilja posjetio Englesku.
